Igor Kurčatov: 5 činjenica o sovjetskom Oppenheimeru

24. srpnja 1945. godine na Potsdamskoj konferenciji predsjednik Harry Truman priopćio je Josifu Staljinu da su Sjedinjene Dražve napravile "superoružje, kakvo dosad nije postojalo". Sovjetski lider reagirao je suzdržano. Truman i britanski premijer Winston Churchill iznenadili su se takvoj reakciji: mislili su da Staljin ne zna o čemu se radi. Ali ovaj je već sve znao: 12 dana nakon sklapanja nuklearne bombe u SAD-u njen je opis već bio u Moskvi.

Sovjetski Savez također je vodio svoja istraživanja na tom polju, ali Drugi svjetski rat naveo je rukovodstvo zemlje da promijeni prioritete. Ipak je nakon razgovora s Trumanom Staljin dao nalog da se ubrza proces stvaranja sovjetskog nuklearnog oružja. Sovjeti su paritet povratili 29. kolovoza 1949. godine. Na čelu nuklearnog projekta nalazio se Igor Kurčatov.

Kakav je bio ovaj genijalni znanstvenik i "otac" sovjetske nuklearne bombe?

Napravio je prvi ciklotron u Europi

Kurčatov je 1932. godine bio među prvima u SSSR-u koji su se posvetili proučavanju fizike nuklearne jezgre. Već pet godina kasnije kolektiv u kojem je radio Kurčatov napravio je prvi ciklotron u Europi.

Uređaj je napravljen u lenjingradskom Radijevom institutu. 1945. godine na ovom uređaju dobiven je prvi sovjetski preparat plutonija u impulsnoj količini – ključni element atomske bombe.

Spasio je sovjetsku flotu od njemačkih mina

Znantvenik se 1941. godine bavio istraživanjima s ciljem demagnetizanja borbenih brodova. Sustav koji su stvorili Kurčatov i njegov kolega Anatolij Aleksandrov postavljen je na više stotina brodova. On je osigurao zaštitu Crnomorske flote od njemačkih magnetnih mina.

Za ovo postignuće Kurčatov je 1942. godine dobio Staljinovu nagradu, u to vrijeme najviše priznanje u zemlji. Iste godine fizičar se našao na čelu ratnog laboratorija za stvaranje materijala za zaštitu aviona i tenkova.

Realizirao je sovjetski nuklearni projekt

Mjesec i pol dana nakon početka projekta "Manhattan", 28. rujna 1942. godine, u SSSR-u su počela istraživanja s uranijem, a u veljači 1943. godine rad na izradi atomske bombe. Na čelu laboratorija br. 2 (budućeg Kurčatovljevog instituta), osnovanog specijalno s tim zadatkom, našao se Kurčatov.

Za kreiranje bombe bilo je potrebno uspostaviti proizvodnju nuklearnog goriva – uranija i plutonija. Na Uralu su u najkraćem roku sagrađena dva zavoda. Kurčatov je osobno nadgledao rad kombinata br. 817 u Ozersku (budući "Majak"), gdje je 1948. godine počeo s radom prvi industrijski nuklearni reaktor u Europi. Do 1949. godine tu je proizvedena dovoljna količina plutonija za testiranje prve sovjetske atomske bombe RDS-1. Testiranje je obavljeno 29. kolovoza 1949. godine na Semipalatinskom poligonu u Kazaškoj SSR.

Bio je pionir nuklearne energetike

Paralalno s RSD-1 Kurčatovljev tim radio je na bombi RDS-2, koja je bila dvostruko lakša i moćnija. Testirana je 1951. godine. Deset godina kasnije pod njegovim rukovodstvom napravljena je termonuklearna (vodikova) aviobomba A602, koja je dobila ime "Car-bomba". Bila je to najmoćnija eksplozivna naprava u povijesti čovječanstva: 20 puta moćnija od atomske bombe.

Osim pravljenja oružja za masovno uništenje, znanstvenici su se bavili istraživanjima nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Rezultat njihovog rada bilo je otvaranje prve nuklearne elektrane na svijetu 1954. godine u Kaluškoj oblasti.

Još jedna Kurčatovljeva zasluga je nastanak prve nuklearne podmornice u SSSR-u (i treće na svijetu). Zvala se K-3 "Lenjinski komsomol". Kurčatov i njegovi kolege su, naime, 1952. godine uvjerili Staljina da za podmornicu upotrijebi nuklearni pogon. Ona je napravljena 1955. godine, a tri godine kasnije predana na probno korištenje Ratnoj mornarici. A 1959. godine u SSSR-u je napravljen prvi nuklearni ledolomac na svijetu – "Lenjin". Projektom je rukovodio Kurčatovljev kolega Anatolij Aleksandrov.

Posjedovao je originalni smisao za humor

Kurčatov nije bio samo izuzetan znanstvenik, nego i karizmatični lider s odličnim smislom za humor.

Prema sjećanju očevidaca, Kurčatov je 1942. godine dobio nadimak "Brada". Izjavio je, naime, da se neće brijati sve "dok ne napravi prvu rusku atomsku bombu", ali je i nakon stvaranja bombe nastavio nositi bradu.

1960. godine Anatolij Aleksandrov našalio se s njim tako što mu je jednom svečanom prilikom donio ogromnu britvu, veliki lavor i pastu za brijanje. Kurčatov mu se odlučio osvetiti. Organizirao je da na jednom svečanom ručku domaćin Aleksandrovu uruči zamotuljak s natpisom "Akademiku Aleksandrovu. Upotrijebiti bez odlaganja!" u kojem se nalazila perika. Aleksandrov, koji je inače glavu brijao na ćelavo, morao se podrediti i čitavu večer provesti s perikom.

A jednom je prilikom nakon znanstvenog sastanka koji se jako otegnuo Kurčatov zamolio pripadnika osiguranja da nabavi plutene čepove od šampanjca i ubaci ih u džepove njegovih kolega. "Neka se žene malo zapitaju čime se njihovi muževi noću bave", rekao je.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji