Bilo je planirano brižljivo izučavanje terena pomoću automatskih aparata i lunarnih rovera. Nakon toga su svemirski brodovi trebali na izabrano mjesto prevesti objekte u obliku modula.
Aljbert Puškarev/TASS
Svaki je modul bio težak 18 tona, promjer mu je bio 3,3 metra, a sklopljen je bio dug 4,5 metara. Trebao se rasklopiti na licu mjesta, dosežući duljinu od 8,6 metara. Probni model ovakvog modula izrađen je i ispitan 1967. godine.
Bilo je ukupno devet modula: zapovjedni punkt, laboratorij, skladište, radionica, medicinski punkt sa sportskom dvoranom, kuhinja s blagovaonicom i tri stambena odjeljenja za smještaj dvanaest osoba.
Roskosmos
Nakon postavljanja modula bilo je planirano da se oni pokriju mjesečevim tlom – regolitom. On bi bazu zaštitio od radijacije, temperaturnih fluktuacija i mikrometeorita. Energiju za "Zvezdu" trebao je osiguravati nuklearni reaktor.
Roskosmos
Planirano je da se izlasci na površinu u znanstvene svrhe obavljaju u specijalnom mjesečevom vlaku, dobro zaštićenom od utjecaja okoline. On bi se mogao kretati brzinom od 5 kilometara na sat i odlaziti u autonomne obilaske u trajanju do 60 dana.
Ambiciozni projekt lunarne baze nikad nije realiziran. Njegova cijena od 50 milijardi rubalja (po tadašnjem tečaju 80 milijardi dolara) bila je za SSSR previsoka.
- Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
- Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
- Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
- Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji