Kako je ovaj sovjetski avion dospio u Guinnessovu knjigu rekorda?

Znanost i tehnologija
BORIS EGOROV
Dvokrilac An-2 proizvodi se već gotovo 80 godina. Njime su letjeli lideri SSSR-a, Vijetnama, Grenade, pa čak i kralj Nepala.

Sovjetski biplan An-2 prvi se put vinuo u nebo 1947. godine. Kako se ispostavilo, njemu je bilo suđeno da postane jedan od najuspješnijih projekata zrakoplovne industrije SSSR-a. A 1992. godine je čak upisan u Guinnessovu knjigu rekorda kao jedini avion na svijetu koji se bez prekida proizvodio punih 45 godina.

Prvobitna oznaka ovog dvokrilca bila je SHA ("Seljskohozjajstvennij samolet Antonova", tj. "poljoprivredni avion Antonova") i bio je namijenjen za potrebe poljoprivrede. Međutim, korišten je i u civilnoj avijaciji, za transport tereta, u vatrogasnoj službi, Oružanim snagama i u mnogim drugim sferama, ali mu je nadimak "kukuruznik" ostao zauvijek.

Već krajem 1940-ih, kada se pojavio, dvokrilac je izgledao kao anakronizam. Avioni su već tada pravljeni uglavnom kao jednokrilci i imali su stajni trap koji se uvlačio kako bi se smanjio otpor i povećala brzina aviona. Međutim, s obzirom na to da je An-2 trebao služiti za navodnjavanje polja orošavanjem iz zraka, više je odgovaralo da brzina bude manja. Njegova maksimalna brzina iznosi 258 km/h.

Prema riječima Alekseja Krjukova, generalnog direktora zrakoplovnog poduzeća "RUSAVIAPROM", ispostavilo se da je konstrukcija dvokrilca nezamjenljiva kada je riječ o malom transportnom avionu. "Zahvaljujući tome An-2 ima jedinstvene letne karakteristike: kratko polijetanje i slijetanje, malu brzinu, odličan uzgon (silu potiska) i veliku nosivost. Može ponijeti do 1,5 tona tereta, čak i vangabaritnog.

Dvokrilac je pouzdan, lak za upravljanje i održavanje. Ali najvažnije je što može polijetati i slijetati s kratkih nepripremljenih terena, što je posebno bitno za Sibir i Daleki istok, gdje nema mnogo velikih aerodroma.

An-2 lako i brzo doprema putnike do nepristupačnih naselja, do kojih bi putovanje terenskim vozilom ili motornim čamcem trajalo vrlo dugo. Danas se u Rusiji za prijevoz putnika i tereta koristi oko 300 An-2 aviona različitih modifikacija.

"Avioni An-2 mogu se koristiti još 10-15 godina", – ističe Krjukov, – "jer radni vijek trupa An-2 iznosi 20 000 sati leta, a mnogi avioni koji se koriste u zrakoplovnim poduzećima još su daleko od te vrijednosti, jer su proveli u zraku svega 3000-5000 sati."

Pored Sovjetskog Saveza, dvokrilac se proizvodio u Kini i Poljskoj. Napravljeno je ukupno oko 18 000 letjelica. U sovjetskim je poduzećima proizvodnja An-2 završena početkom 1970-ih, u poljskim poduzećima 2002. godine, dok se u kineskom Shijiazhuangu An-2 i dalje proizvodi pod nazivom "Yunshuji Y-5".

Avionima An-2 letjeli su poznati sovjetski glumci i lideri nekih stranih zemalja. Među njima su predsjednik Sjevernog Vijetnama Ho Ši Min, šef Narodne revolucionarne vlade Grenade Maurice Bishop i kralj Nepala Mahendra.

Kada je budući sovjetski lider Leonid Brežnjev sredinom 1950-ih bio na dužnosti prvog sekretara CK KP Kazahstana, također je koristio An-2. "Za naša putovanja on je bio neophodan. Piloti su iz zraka birali mjesto za slijetanje i mogli su se spustiti bilo gdje u stepi, kod svake brazde, svakog traktora ili poljskog kampa", sjećao se on.

Kao vojnotransportni avion An-2 se intenzivno koristi u preko dvadesetak zemalja. Ovaj je dvokrilac sudjelvoao u najmanje 40 oružanih sukoba, počevši od Korejskog rata, pa sve do borbenih djelovanja u Nagornom Karabahu 2020. godine.

Najuspješnija moderna modifikacija sovjetskog aviona je dvokrilac TVS-2MS. Uz sve prednosti svog prethodnika kod novijeg su modela poboljšane letne performanse, on je udobniji za pilote i putnike, manje je bučan i koristi jeftiniji avionski kerozin umjesto avionskog benzina.

Taj se avion serijski proizvodi od 2015. godine i do danas je proizvedeno oko 30 letjelica. "Ovakav broj aviona povezan je s upotrebom motora visokog resursa, pa je TVS-2MS nekoliko puta skuplji u odnosu na An-2. Međutim, i ta cijena TVS-2MS mnogo je manja od cijene uvoznih ekvivalenata", rekao je Aleksej Krjukov, čija kompanija RUSAVIAPROM danas proizvodi ove avione.