Zašto je CIA tragala za sovjetskim plutajućim stanicama na Arktiku?

Znanost i tehnologija
BORIS EGOROV
Za vrijeme Hladnog rata Amerikanci su smatrali da Rusi na plutajućim znanstveno-istraživačkim stanicama u Arktičkom oceanu čuvaju akustičnu opremu za otkrivanje američkih podmornica.

Agenti CIA-je nisu mogli prodrijeti na aktivnu plutajuću stanicu i zbog toga su čekali da se santa leda počne raspadati i da se s nje evakuiraju sovjetski polarni istraživači. Postojala je vjerojatnost da dio svoje opreme Sovjeti ne uspiju ponijeti sa sobom.

Tako se i dogodilo sa stanicom "Sjeverni pol-8", na koju su se 28. svibnja 1962. godine iz bombardera B-17 spustili bojnik James Smith i poručnik Leonard LeSchack. U tri dana koja su imali na raspolaganju američki su agenti otkrili preko 80 važnih dokumenata, prikupili fragmente ostavljene sovjetske opreme i napravili stotinjak fotografija.

Ledolomac se nije mogao probiti kroz višegodišnje naslage leda, helikopter ne bi uspio stići do njih, a za avion je bilo opasno sletjeti na santu koja se raspada. Stoga je odlučeno da se agenti zajedno s prikupljenim materijalom evakuiraju pomoću "nebeske kuke" – sustava evakuacije osmišljenog u CIA-ji.

Dok se balon napunjen helijem podizao na potrebnu visinu, na zemlji je čekao agent privezan za njega užetom. Avion bi se približio i pomoću specijalnih "brkova-vilica" presjekao uže, otkačivši balon. Uže bi se automatski namotavalo na vitlo koje je agenta uvlačilo u avion.

Zahvaljujući uspješno provedenoj operaciji "Coldfeet" Amerikanci su saznali da je Sovjetski Savez postigao ozbiljan napredak u polarnoj meteorologiji i polarnoj oceanografiji. A pored toga, dobili su i dokaze da Rusi koriste akustičnu opremu za otkrivanje američkih podmornica na Arktiku.