Kako je slijepi dječak postao veliki ruski i svjetski matematičar

Jednog nesretnog dana 1921. godine običnom sovjetskom dječaku Lavu Pontrjaginu dogodila se strašna tragedija. U rukama trinaestogodišnjeg dječaka eksplodiralo je pokvareno plinsko kuhalo koje je pokušao popraviti. Tom je prilikom dječak potpuno oslijepio.

Lavov otac Semjon Akimovič bio je svjedok ovog nesretnog događaja i on ga je doslovno slomio. Počeo je patiti od epileptičnih napada, brzo je postao invalid i ubrzo umro od moždanog udara.

Međutim, dječak nije odustao. Ne samo da je preživio, nego je uspio postati izuzetan znanstvenik svjetskog ranga.

Životni izbor

Prvi dani nakon tragedije bili su najteži u Lavovom životu. Činilo se da je sa školskim danima završeno, ali u pomoć su mu pritekli prijatelji iz razreda. Oni su mu govorili što je učitelj pisao na ploči i pomagali s domaćim zadaćama.

Pred dječakom se pojavilo teško pitanje čemu će posvetiti svoj život. Vrijedno je učio svirati klavir, pokušao se baviti zanatima. Međutim, njegova prava strast bila je matematika.

Ogromnu pomoć u savladavanju znanosti mladiću je pružila njegova majka, obična krojačica Tatjana Andrejevna. "Pokazala je ogromnu samodisciplinu i požrtvovnost, pomažući mi da savladam teškoće", prisjećao se Pontrjagin. "Bez ikakvog sustavnog obrazovanja, pomagala mi je da učim lekcije dok sam bio u školi, čitala mi je knjige ne samo iz humanitarnih znanosti , nego i iz matematike, koju uopće nije poznavala, pri čemu su ove knjige daleko nadilazile školski program."

Majka se u potpunosti posvetila sinu, praktički obavljajući posao njegove tajnice. Svakog mu je dana glasno čitala više desetaka stranica s matematičkim formulama koje je on pamtio.

Tatjani Andrejevnoj bilo je najteže Lavu objasniti matematičke znakove koje nije vidio. Za svaki je znak smišljala specijalni izraz koji je dječak mogao shvatiti ("repić naviše", itd.). Budući znanstvenik nikada u životu nije koristio Brailleovo pismo, specijalno prilagođeno slijepima.

Pontrjagin je 1925. godine završio školu s izuzetnim uspjehom i upisao Fizičko-matematički fakultet Moskovskog sveučilišta. Na predavanjima, naravno, ništa nije zapisivao, nego je sve pamtio. Noću je, ležeći u postelji, razmišljao o onome što je čuo. "Zapisivanje odvlači pažnju od razumijevanja samog predavanja", smatrao je Lav Semjonovič.

Nakon sveučilišta uslijedili su doktorski studiji i predavačka djelatnost. Već s 27 godina Pontrjagin je postao doktor fizičko-matematičkih znanosti.

Živjeti punim plućima

U svakoj fazi njegovog životnog puta majka je sinu pružala svesrdnu podršku, bez koje on teško da bi mogao toliko toga postići. Pomagali su mu i kolege sa studija, asistenti, prijatelji i poznanici. Matematičar je slušao i pamtio. Razvio je fenomenalno pamćenje i u glavi držao ogromne količine informacija.

Za zapisivanje svojih znanstvenih radova Pontrjagin je koristio pisaći stroj. Istovremeno je ostavljao prostor u koji su se zatim prema njegovom diktatu upisivale formule.

Kasnije je Pontrjagin počeo intenzivno koristiti magnetofon. Njegova majka ili asistenti na magnetofonsku su mu traku snimali znanstvenu ili umjetničku literaturu, koju je Lav Semjonovič zatim preslušavao. On je, s druge strane, snimao svoje radove na traku koju je zatim predavao pomoćnicima na zapisivanje.

Znanstvenik se trudio živjeti ispunjen život. Praktički nije koristio nikakva pomagala, kretao se bez štapa i bez pomoći drugih ljudi. Zbog toga je često padao i na licu imao svježe ogrebotine i uboje. Ipak, Lav Semjonovič samo bi ustao i nastavio dalje.

Pontrjagin je također naučio plesati, baviti se nordijskim skijanjem i klizanjem. Osim toga, dvaput se ženio.

Veliki matematičar

Lav Pontrjagin bio je autor oko 300 publikacija, uključujući nekoliko monografija i udžbenika. Za svoj doprinos znanosti osvojio je niz sovjetskih državnih nagrada i drugih visokih zvanja, bio je počasni član Međunarodne akademije za astronautiku, Londonskog matematičkog društva i Mađarske akademije znanosti, kao i počasni doktor nauka Salfordskog sveučilišta (Velika Britanija).

Zahvaljujući Pontrjaginu u znanosti su se pojavili termini kao što su Pontrjaginov princip maksimuma, Pontrjaginove klase, dualnost po Pontrjaginu, Pontrjaginov kvadrat, kriterij Andronova-Pontrjagina i drugi.

Lav Semjonovič odigrao je značajnu ulogu u tome da sporni projekt preusmjeravanja niza sibirskih rijeka u sušne regije Srednje Azije ne bude realiziran. Matematičar je, naime, proračunao do kakvih bi negativnih posljedica doveo takav potez i osobno je o tome uputio pismo Mihailu Gorbačovu koji se nalazio na čelu zemlje.

U čast akademika Pontrjagina dobili su ime asteroid i ulica u Moskvi, a također su postavljene dvije njegove biste, od kojih se jedna nalazi u Ruskoj državnoj biblioteci za slijepe.

"Zašto je Lav Semjonovič učinio tako mnogo?" – pitao se Pontrjaginov kolega matematičar Igor Šafarevič. "Mislim da je to bilo zato što se nikada nije pitao ima li dovoljno snage za neki posao. Latio bi se posla, a snaga bi mu sama došla. Stalno je nadilazio granice mogućeg."

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji