Kako su ruski batiskafi pomogli Jamesu Cameronu u snimanju "Titanica"

"Titanic" Jamesa Camerona pojavio se u kinima 1996. godine. Film koji je snimljen za tada rekordnih 200 milijuna dolara otplatio se za samo 25 dana. Ali prije "Oscara" i trijumfa bilo je mnogo peripetija. Producenti su smatrali da je Cameron lud, jer je on, za tadašnje vrijeme, htio nemoguće, tj. do detalja na filmu prikazati originalne kostime i interijer potopljenog broda.

Cameronu je bilo potrebno da zaroni do olupine "Titanica", a jedini koji su mu u tome mogli pomoći bili su Rusi.

Let u Rusiju

Deset godina prije ovog, izašao je dokumentarni film Stephena Lowa o Titanicu. U njemu su prikazane autentične snimke ostataka potonulog broda na dubini od 3800 metara, snimljeni pomoću ruskih batiskafa "Mir-1" i "Mir-2". Njih je američki Centar za razvoj tehnologije okarakterizirao kao najbolje aparate za dubokovodne operacije. I redatelj se uputio u Rusiju da porazgovara s ruskim znanstvenicima.

Otišao je u Kalinjingrad, baznu luku istraživačkog broda "Akademik Keldiš", na kojem su se nalazila oba batiskafa "Mir". Plan je zahtijevao detaljnu studiju, i, naravno, ogromna sredstva.

"Trebale su mu dvije godine da sve dobro osmisli. I za našu komunikaciju, također. U to smo vrijeme razgovarali putem faksa. Tada još nije bilo mailova", priča ruski znanstvenik Anatolij Sagalevič, koji se s kolegama spuštao u batiskafima "Mir" do "Titanica" za potrebe filma Stephena Lowa.

Zadatak je zaista bio ambiciozan, jer Cameronov cilj nije bio samo dokumentirati stvarni interijer Titanica, nego ove snimke montirati u film. Ispostavilo se, međutim, da studijska oprema nije pogodna za to.

"On je želio stereo snimku, dvije kamere htio je postaviti u jednu kutiju, a za to su mu bile potrebne dvostruko tanje kamere. Pitao je Sony i oni su mu rekli da to mogu uraditi, ali cijena po kameri neće biti 250 000, nego milijun dolara. Cameron se složio: 'U redu, platit ću!’", ispričao je Jevgenij Černjajev, akvanaut koji je radio s Cameronom.

Rad sa žaruljama

Brod "Akademik Keldiš" otplovio je s batiskafima na mjesto gdje je potonuo "Titanic" i proveo tamo 20 dana. Cameron je za to vrijeme s ekipom uspio zaroniti više od 20 puta.

"Za mene je to bila grandiozna avantura, dok je za Anatolija i njegov tim to bio običan posao – ’Učiniti prije ručka nešto nevjerojatno’", napisao je redatelj u svojoj knjizi "Exploring the Deep" ("Istraživanje dubina"). On je, prema riječima ruskih znanstvenika, bio odličan u zaranjanju i brzo je učio.

"Pritisak je 500 atmosfera, što znači da na prozor djeluje sila veća od 160 tona, a to je jednako težini četiri tenka", pričao je Sagalevič o uvjetima u kojima su se nalazili batiskafi.

Traka u kaseti bila je dovoljna za 20 minuta snimanja, tj. za jedan zaron. Kamera se nalazila izvan broda u specijalnom hidrauličnom kućištu. Također su na batiskafe "Mir" ugrađeni mali daljinski upravljani moduli koji su na kablu ulazili u Titanic. Ovi mali roboti na daljinsko upravljanje obišli su čitav brod: salone obrasle algama, palube, kabine i prošli duž bokova broda.

"Ušli smo u sve prostorije na ’Titanicu’, gdje god je bilo moguće provući opremu. Zavirili smo u kabine, vidjeli ležajeve, umivaonike, ogledala. Znali smo tko je u kojoj kabini boravio, i našli smo odjeću ovih ljudi, njihove osobne stvari. Čak smo obišli i skladište i pregledali teret", pričao je redatelj.

A da bi snimanje pod vodom imalo bar neki smisao, stručnjaci su na aparate postavili halogene žarulje s usijanim vlaknom od po 1200 vati punjene jodom i živom.

Neki od podvodnih snimaka ušli su u film, a većina je iskorištena kao dokumentarni materijal po kojem sz izrađeni maketa i interijer "Titanica".

Službena premijera filma održana je 1. studenog 1997. godine na Međunarodnom filmskom festivalu u Tokiju. Redatelj je naknadno s ruskim znanstvenicima snimio još četiri filma. Bili su to dokumentarni filmovi: "Ghosts of the Abyss" ("Duh morskih dubina", 2001.), "Expedition: Bismarck" ("Ekspedicija: Bismarck", 2002.), a na još većoj dubini od 4700 metara – "Last Mysteries of the Titanic" ("Posljednje tajne Titanica", 2005.) i znanstveno-popularni film "Aliens Of The Deep" ("Alieni iz dubina"), također 2005. godine.

Gdje su se još spuštali batiskafi "Mir"

Maksimalna dubina na koju se mogu spustiti ovi batiskafi je 6000 metara. Smatra se da oni mogu dostići dubine na kojima se nalazi 98,5% dna cijelog Svetskog ocveana. Oni su napravljeni za znanstvena istraživanja i operacije podvodnih traganja.

Prvi su put batiskafi zaronili 1987. godine, i od tada su, za samo četiri godine, sudjelovali u 35 znanstvenih ekspedicija.

Osim oceanskih dubina, vršena su istraživanja dna Bajkalskog jezera, najdubljeg jezera na svijetu. Čak se i Vladimir Putin u kolovozu 2009. godine u batiskafu "Mir" spustio na dno Bajkalskog jezera.

Tijekom 2000-ih korišteni su za istraživanje potopljene podmornice "Kursk" u Barentsovom moru. Također su tragali za potopljenom japanskom podmornicom koja je nosila zlato, i istraživali dno na mjestu gdje je u Drugom svjetskom ratu potonuo bojni brod "Bismarck".

Ruski batiskafi "Mir" su se 2007. godine prvi u svijetu spustili na dno Arktičkog oceana na dubinu od 4300 metara. Posada je uzela uzorke tla i postavila na dno rusku zastavu od titanija.

Batiskafi su i dalje bazirani u Kalinjingradu, ali više ne sudjeluju u ekspedicijama i spasilačkim operacijama. "Mir-1" sada je eksponat u Muzeju Svjetskog oceana (premda se napominje da je u ispravnom stanju i da se, ako bude potrebno, može vratiti na brod "Keldiš"), a "Mir-2" čami u hangaru u bazi Instituta za oceanologiju Ruske akademije znanosti.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji