„Gazel“ s Tetrisom pojavio se još 2016. godine. Ova videoigra je za 39 godina svoga postojanja ugrađivana u sve moguće uređaje, čak i u perilice za pranje rublja, a sada evo i u automobile.
Monoklon (CC BY-SA 3.0)
Tetris je jedna od najpopularnijih igara na svijetu, ako nije i najpopularnija. Ne postoje sabrani i potvrđeni podaci o prodaji, a različite metode izračunavanja daju različite rezultate. Sigurno je jedno: Tetris je uvijek među tri najpopularnije igre svih vremena. Ponekad su ispred njega samo Minecraft (238 milijuna kopija) i Grand Theft Auto 5 (175 milijuna kopija).
Ako je vjerovati tvorcima Tetrisa i ako se računaju multiplatformske verzije, onda je od 1984. godine prodano preko 520 milijuna kopija igre. To znači da je ona uvjerljivo na prvom mjestu. Ali ne radi se čak ni o prodaji, jer Tetris se može besplatno igrati na službenoj stranici i na stotinama drugih mjesta. Radi se o tome da je ova videoigra postala kulturni fenomen, jedan od najprepoznatljivijih simbola digitalne zabave i živi spomenik „startaperskog“ duha.
Ruska pjesma „Korobuška“ je poslužila kao podloga igre i sada se u cijelom svijetu asocira upravo s Tetrisom. Nitko i ne zna da ona zapravo ima i riječi i da su one uzete iz poeme Nikolaja Nekrasova „Putujući trgovci“ (rus. „Korobjejniki“), napisane još u 19. stoljeću. Zanimljivo je da već duže od desetljeća, prava na varijacije „Korobuške“ posjeduje The Tetris Company.
Iz vlastitog arhiva
Kako je Tetris uspio osvojiti cijeli svijet? „Tetris je jednostavna mozgalica s jednostavnim, ali zanimljivim pravilima, maksimalno dinamična“, objašnjava gejmer i bloger Aleksej Makarenkov. „Potrebno je svega nekoliko sekundi da se shvati logika igre. Vrlo lako je početi, ali je teško postati vrhunski igrač. I vrlo je blago zakrivljena linija povećavanja težine. To je igra izvan vremena. Kao šah, „šaški” (ruski naziv za društvenu igru „dama”) i druge logičke igre“.
Povijest
ImagineCup (CC BY 2.0)
Tetris je stvorio sovjetski programer Aleksej Pažitnov 1984. godine. On je tokom 1980-ih radio u Računalnom centru Akademije znanosti SSSR-a, gdje se bavio programima za prepoznavanje govora na računalu „Elektronika-60“.
Tada su u Moskvi bile popularne matematičke logičke slagalice Pentamino, gdje je bio zadatak da se figurice od pet elemenata u istoj ravnini od drveta slože u kutiju. Pažitnov se uvečer poslije radnog vremena odmarao tako što je prebacivao tu igru u digitalni format. No, staro računalo nije moglo da podržati sve dimenzije igre, pa se ona morala pojednostaviti.
Tako je nastala igra Tetramino, gdje u čašu padaju četvorodijelne figurice. Naziv Tetris nastao je spajanjem riječi „tetra“ („četiri“ na grčkom) i „tenis“ (omiljeni sport Pažitnova). U prvoj verziji nije bilo ni razina, ni bodova, ali autor se ni u toj varijanti par tjedana nije mogao odvojiti od igre. Pažitnov nije jedini sudjelovao u stvaranju legende. Za igru se zainteresirao i njegov kolega, programer Dmitrij Pavlovski. On je upoznao Alekseja s mladim stažistom Akademije znanosti SSSR-a, Vadimom Gerasimovom, a ovaj je prebacio Tetris na IBM PC, poslije čega je zajedno s Pažitnovom dodao izračunavanje rezultata i zvuk.
Pa ipak, smatra se da je Pažitnov jedini autor igre, jer je Gerasimov u tom trenutku imao 16 godina i zamoljen je da potpiše dokument u kojem se odriče svih prava na igru, tako da se njegovo ime više nigdje nije pojavljivalo. I Gerasimov i Pavlovski i Pažitnov sada žive i rade u inozemstvu. Pažitnov ne daje intervjue ruskim medijima, a s Gerasimovom se ne može uspostaviti kontakt.
Tetris kao instrument Hladnog rata
Pažitnov je priželjkivao da Tetris postane poznat u svijetu, ali se umiješala sovjetska država. Naime, za uvoz i izvoz softvera u SSSR-u je odgovarala kompanija „Elektronorgtehnika“ (ili „ELORG“) koja je imala monopol u ovoj sferi. Programer je kasnije prešao u „ELORG“, a budući da je igru programirao kao zaposlenik u državnoj kompaniji na poslovnom računalu, onda su i prava na igru pripadala kompaniji, tj. državi.
Tada je u posjetu Moskvi boravio vlasnik engleske kompanije Andromeda Software Robert Stein koji se bavio softverom. Ne znajući za sve spomenute detalje, on se o kupnji perspektivne igre dogovarao osobno s Pažitnovom i od njega dobio kopiju. Odmah zatim je Stein predložio Tetris partnerima iz britanske kompanije Mirrorsoft (i njene američke kćerke-kompanije Spectrum Holobyte). Tako su Britanci i Amerikanci sastavili ugovor za igru ne kupivši prava od SSSR-a.
CC-BY-SA
Za sve to se brzo saznalo jer su novinari CBS, zainteresirani za „igricu iza željezne zavjese“, intervjuirali Pažitnova. U jeku Hladnog rata Stein je opet otišao u SSSR da razgovara o kupnji, ali je odbijen. Sovjeti su podigli cijenu igre.
U međuvremenu su Amerikanci već pripremili verziju Tetrisa za PC i upakirali je u komplet sovjetskih stereotipa: crvena boja, hram Vasilija Blaženog u pozadini, ruska narodna glazba, srp i čekić u nazivu umjesto slova „s“, itd. Igra je izbačena na tržište 1989. godine.
Tako je Tetris počeo osvajati svijet. U SAD-i su kolale glasine da je to tajno oružje KGB-a ubačeno s ciljem da paralizira zapadnu ekonomiju. No, Tetris je igrao svatko tko je imao računalo, čak i u toku radnog vremena. Ljubitelji igre su pozdravljali jedni druge frazom „KGB te prati“.
Legion Media
U tom trenutku se borbi za Tetris pridružio Japan preko kompanije Nintendo. Ne znajući tko su pravi vlasnici autorskih prava kompanija je kupila od Amerikanaca praktički piratsku igru i izbacila njenu verziju na kazetama za NES (Nintendo) konzolu (poznatih na postsovjetskom prostoru zahvaljujući piratskom klonu „Dendi“) i to u dvomilijunskoj naknadi.
Nintendo doživljava uspon, pojavljuje se The Tetris Company
Takvu kazetu je u Moskvu iste 1989. godine donio Henk Rogers, predsjednik male japanske kompanije Bullet-Proof Software, koji je otkupio nelegalna prava na razvoj konzolnih verzija Tetrisa na platformi Spectum HoloByte. On je u SSSR otišao upravo na molbu Nintenda, da se dogovori o kupovini legalnih prava od Elorga za novu japansku džepnu konzolu GameBoy. Sovjetski dužnosnici su ovoga puta prihvatili ponudu.
David L. Ryan/The Boston Globe via Getty Images
Konzola GameBoy je izbačena u nakladi od 30 milijuna. Samo je Tetris donio Nintendu preko 3 milijarde dolara. Za nepuna četiri desetljeća postojanja Tetrisa Nintendo je prodao 43 milijuna kopija ove igre. Usput je vođeno mnogo sudskih parnica između nekoliko japanskih, američkih i britanskih kompanija za pravo prodaje različitih verzija Tetrisa na različitim platformama.
Pažitnov do 1996. godine nije dobio nijednu kopjejku za svoju igru. Te godine je istekla prvobitna licenca i on je počeo dobijati prilično skromne postotke od prodaje. On se iste godine već preselio u SAD i zajedno s Rogersom je osnovao The Tetris Company. Kompanija se tokom 2000-ih borila za autorska prava inzistirajući na zabrani svih mogućih platformi, piratskih verzija i klonova Tetrisa. Ista kompanija je 2005. godine za 15 milijuna dolara kupila „Elorg“ (koji je u međuvremenu privatiziran, jer SSSR više nije postojao).
Efekt Tetrisa
Iz vlastitog arhiva
Tetris je jedinstven proizvod, smatra Konstantin Sahnov, osnivač studija Vengeance Games, između ostalog i zato što ga je stvorio sovjetski programer, a igre su u ono vrijeme bile generalno nova pojava.
„Prve masovne uspjehe u razvoju igara počeo je s američkom igrom Space Invaders (1971) i zatim japanskim Pacman (1972). Sve je to bilo novo i nepoznato, posebno za sovjetskog korisnika. On je vidio samo igre kao što su „Morski boj“ i „Nu pogodi!“ u automatima i na džepnim konzolama. Drugim riječima, Aleksej Pažitnov nije imao iza sebe onu školu dizajna igara koja se već formirala u krugovima američkih i japanskih programera“.
Prema Sahnovljevim riječima, Tetris je primjer idealnog balansa. U njemu je sve na svome mjestu i svaki element igre doprinosi općem dojmu.
Tetris je ujedno i igra koja je najviše izučena u psihologiji. Znanstvenici sveučilišta u Californiji čak su istražili takozvani „efekt Tetrisa“ i zaključili da pacijenti koji su igrali Tetris (čak i oni sa amnezijom) kada tonu u san vide figurice koje im promiču ispred očiju i onda osjećaju potrebu sve dovesti u red.
„Pred očima uvijek promiče sve što je u stvarnosti promicalo duže vrijeme, a ne samo kockice. Tu se ne radi samo o Tetrisu“, objašnjava taj „efekt“ psihoterapeut i doktor medicine Lav Perežogin.
Taj efekt je ismijan u crtanoj seriji „The Simpsons“ kada Homer u jednoj epizodi pakira stvari u prtljažnik kao figurice iz pentamina i to uz melodiju „Korobuški“.