Evolucija automata "Kalašnjikov" u 20. i 21. stoljeću

Drugi svjetski rat iznjedrio je oružje novog doba. Nove automatske puške bile su moćnije od starih "mašinki", a lakše i zgodnije za rukovanje nego obične puške.

Nijemci su prvi uveli ovo oružje i počeli ga primjenjivati na frontu. U prvim godinama Drugog svjetskog rata neugodno su iznenadili svijet svojim automatskim puškama StG-44. Vojske koje su ratovale protiv Njemačke imale su automate manjeg kalibra i poluautomatske puške. Ranije su samo mitraljezi mogli otvarati tako paklenu paljbu na frontu kakvu je otvarao automat StG-44.

Njemački automat koristio je streljivo novog doba kalibra 7.92×33 mm i mogao je ispaliti 600 metaka u minuti. U vojskama širom svijeta sagledane su mogućnosti takvog naoružanja pa su učinjeni napori da se što prije stvori nešto slično u domaćim tvornicama.

Sovjetska vojska u tom pogledu nije bila izuzetak.

AK-47

Sovjetski AK-47, prva varijacija modela.

Javna domena

Na kraju Drugog svjetskog rata sovjetsko je zapovjedništvo pokrenulo testiranje novih automata.

Bilo je potrebno oružje koje bi odgovaralo određenim kriterijima. Ono je prije svega trebalo biti pouzdano, podnositi močvare i blato kroz koje se nosi i u tim uvjetima ispaljivati 600 metaka u minuti.

Drugo, ono je moralo biti jednostavno i lako za rukovanje.

I treće, trebalo je biti jeftino i pogodno za masovnu proizvodnju.

Sve te kriterije ispunio je prvi automat AK-47. Koristio je streljivo novog doba kalibra 7,62x39 mm koje uništava ciljeve s udaljenosti od 200 metara.

"Konstrukcija je bila jednostavna, tehničko opsluživanje minimalno i lako, a puška relativno kratka i zgodna za rukovanje. ’Međukalibar’ je garantirao učinkovito pogađanje cilja s najvjerojatnijih udaljenosti tijekom borbe. I što je najvažnije, AK-47 je ulijevao vojnicima pouzdanje", kaže Vladimir Onokoj iz odjela za vojno-tehničku suradnju grupe kompanija "Kalašnjikov".

On je istaknuo da je najvažnija specifika automata AK bilo njegovo streljivo kalibra 7,62x39 mm koje je omogućilo inženjerima da naprave spoj snage običnih pušaka i brzinu paljbe dotadašnjih automata ("mašinki").

Tako je vojnik mogao rafalnom paljbom pogađati ciljeve s udaljenosti od 100-200 metara, kao što su mogle i puške onoga doba. AK je dobio i okvir za streljivo sa 30 metaka, tako da su vojnici mogli nositi više streljiva na bojnom polju.

Pa ipak, prve verzije automata AK-47 bile su "sirove" i trebalo je još dosta raditi na njima. One su odgovarale kriterijima pouzdanosti, eksploatacije i proizvodnje, ali nisu bile dovoljno precizne. Pored toga, u početku su ti automati bili previše teški i nezgodni za rukovanje.

Provjerena konstrukcija automata AK uvedena je u arsenal sovjetske vojske 1949. godine i odmah je upućena u vojne tvornice na usavršavanje.

AKM

Modernizirana jurišna puška AKM kalibra 7.62 mm s podcijevnim bacačem granata GP-25.

Vitaly V. Kuzmin/vitalykuzmin.net

"AKM" znači "AK Modifikcirani". Ova se verzija u arsenalu pojavila krajem 1950-ih i sadrži sve ono po čemu je platforma "Kalašnjikov" postala čuvena: jednostavnost proizvodnje, pouzdanost i otpornost.

Na primjer, prve verzije AK-47 u početku su pravljene metodom prešanja i imale su veliki postotak škarta, te se zbog toga u proizvodnji postepeno prešlo na metodu glodanja.

"Dva glavna poboljšanja AKM u odnosu na AK-47 bila su manja težina i jednostavnost proizvodnje. AKM je imao prešani prijemnik streljiva koji je bilo jednostavnije i jeftinije napraviti, što je doprinijelo bržoj i efikasnijoj predaji tehnologija zemljama Istočnog bloka: Rumunjskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Istočnoj Njemačkoj i ostalima", istaknuo je Onokoj.

Verzije AK-47 nisu imale ni plinsku kočnicu. Zbog toga je oružje "odskakalo" u rukama za vrijeme paljbe i nije bilo precizno. Inženjeri su napavili "stabilizator" za AK koji je "smirio" oružje i učinio ga stabilnijim. Time je ujedno omogućeno da se na automat stavi prigušivač.

Novi je model bio lakši i mogao je stabilno pogađati ciljeve s udaljenosti od 250 metara.

Pored toga, AKM je mogao biti opremljen i noćnim nišanom, podcijevnim bacačem granata kalibra 40 mm i bajunetom.

Ukratko, oružje je dobilo nekoliko "ispravki" i postalo najpouzdaniji i najtraženiji automat na svijetu.

Danas se verzija AKM još uvijek koristi u vojskama širom svijeta, pa je čak ovjekovečena i na zastavama i na nacionalnim simbolima. Ovdje pogledajte koje zemlje imaju AKM na svojoj zastavi.

AK-74 

AK-74

Javna domena

Početkom 1960-ih inženjeri "Kalašnjikova" težili su tome da modificiraju AKM. Testirali su polimere koji su se tada tek pojavili, kao i nove cartridge, i proučili su proizvode koje strana konkurencija nudi na svojim reprezentativnim tržištima.

U to je vrijeme počeo rat u Vijetnamu i vojska SAD-a cijelom je svijetu demonstrirala novi automat M-16. On je bio lak i koristio je streljivo nove generacije, što je vojnicima na bojnom polju otvaralo nove mogućnosti. Zbog toga su sovjetski inženjeri odlučili napraviti vlastito oružje na bazi novog streljiva niskog impulsa.

Model AK-74 je novi automat "Kalašnjikov" u kojem su iskorištene sve najbolje tehnologije toga doba.

On je dobio streljivo kalibra 5.45x39 mm (slično američkom streljivu), koje je po mnogim karakteristikama bilo bolje od prethodnog streljiva za AKM.

"AK-74 je imao metak kalibra 5.45x39 mm, on je bio brži, a samim je tim imao i veći domet. Nova plinska kočnica (tj. kompenzator trzaja) smanjila je trzaj i odskakanje za vrijeme paljbe. Streljivo je postalo lakše i zgodnije za nošenje", izjavio je stručnjak.

Zahvaljujući novom kalibru, automat je postao prije svega stabilniji. Kalibar 7.62x39 mm bio je moćan, ali je pravio preveliki trzaj i rasipao metke prilikom paljbe. Novi metak kalibra 5.45x39 mm pravi manji trzaj i precizniji je.

Novi AK-74 ima domet 350 metara, što je 100 metara duže od AKM.

Pored toga, "Kalašnjikov" je napravio kundak, rukohvat i okvire za streljivo od polimera koji su se nedavno pojavili. Oni su bili čvrsti kao i metal i drvo u prethodnim modelima AK, ali je težina AK-74 znatno smanjena. Taj je detalj omogućio da vojnici nose četiri dopunska okvira (što je 120 metaka više po vojniku na bojnom polju).

Pa ipak, i pored svih tih novih dostignuća druge vojske nisu žurile prijeći s AKM na AK-74. Razlog je bio jednostavan: bilo je preskupo izbaviti se od postojećih automata i streljiva u arsenalima i umjesto toga nabaviti novo oružje i novo streljivo. Takve su zemlje bile Indija, Pakistan, zemlje Istočnog bloka, afričke zemlje, djelomično Kina i mnoge druge.

Uzgred, to je jedan od razloga zbog kojih ruska i američka vojska danas ne žure masovno uvoditi automate i streljivo novog doba u svoj arsenal.

Ovdje možete saznati koje oružje može zamijeniti AK i M-16 u doglednoj budućnosti.

AK-12 

AK-12 za streljivo 5,45×39 mm s redizajniranim kundakom od polimera, pištoljskim rukohvatom i zaštitom okidača, kao i prilagođenoj standardima NATO-a pločici nišanske reglete i zarezima na nišanu koji se koriste u razvijenijoj varijanti AK-19 za NATO streljivo kalibra 5,56x45 mm.

Nickel nitride

Sredinom 2010-ih ruska je vojska dobila moderniziranu verziju AK-74 koja nosi oznaku AK-12.

Ovo je isto tako pouzdano oružje koje funkcionira u najsurovijim vremenskim uvjetima, ali omogućava običnom vojniku da koristi sve funkcije koje danas nudi tržište oružja.

"AK-12 je napravljen za korištenje sa suvremenom optikom i opremom za noćno opažanje. Ima podesivi kundak, prigušivač koji se lako skida i slobodnu cijev. On je precizniji i ima širi radijus ciljanja, a također nišan sa željeznim prstenom", istaknuo je Onokoj.

AK-12 se može ručno prilagoditi antropometriji svakog strijelca zahvaljujući podesivom kundaku. Dobio je Picatinny šine odozgo, bočno i s donje strane, tako da svaki vojnik može postavljati optiku, lampe, lasere i sve uređaje koje želi. Jednostavno rečeno, ta mala funkcija omogućava čovjeku da pomoću noćnih nišana i nišanskih crvenih točaka "vidi" neprijatelja i na najmračnijem mjestu. Prethodni željezni nišani automata "Kalašnjikov" nisu pružali takvu mogućnost.

Najnovija plinska kočnica skriva bljesak od pucnja u noćnim uvjetima tako da neprijatelj ne može otkriti položaj strijelca.

Stručnjaci koncerna "Kalašnjikov" kažu da je nova generacija automata AK orijentirana uglavnom na skrivenu i nečujnu paljbu i specijalne operacije, a ne na blisku borbu i otvorene sukobe u gradskom, tj. urbanom okruženju.