Kakve kozmodrome posjeduje Rusija?

Bajkonur – najstariji kozmodrom na svijetu

Prvi i zasad najveći kozmodrom na svijetu podignut je 1955. godine. Bajkonur je bio glavni kozmodrom Sovjetskog Saveza: s njega je poletio prvi satelit Zemlje, s njega su u svemir krenuli Jurij Gagarin, Valentina Tereškova, Aleksej Leonov i mnogi drugi heroji kozmonautike.

Sputnik

Zašto je za njegovu izgradnju izabrano upravo to mjesto? Stvar je u povoljnom geografskom položaju. Teren je na tom mjestu pustinjski, slabo naseljen, tj. rakete ne prolijeću pored velikih gradova i ne odbacuju istrošene stupnjeve u šume ili na plodnu zemlju. Zgodno je bilo i to što nedaleko prolazi željeznička pruga. U zapadnim izvorima kozmodrom se dugo nazivao Tyuratam po najbližoj stanici Tjura-Tam.

Poslije raspada SSSR-a kozmodrom se našao na teritoriju Kazahstana, i Rusija ga koristi na temelju ugovora o zakupu, zasad do 2050. godine.

Zauzima ogroman prostor: preko 6700 kvadratnih kilometara, kao tri Moskve! Na Bajkonuru radi preko 10 tisuća ljudi. Tijekom čitavog svog postojanja s njega je izvedeno gotovo 5 tisuća lansiranja raketa.

Pleseck – najsjeverniji

Na sjeveru Rusije, u Arhangeljskoj oblasti, nalazi se kozmodrom Pleseck (180 kilometara južno od Arhangeljska). Podignut je 1957. godine i još uvijek je jedini aktivni kozmodrom u Europi. S Plesecka uglavnom polijeću najveći kozmički aparati (na primjer, meteorološki sateliti), a također služi za testiranje raketnih sustava. 

Mihail Džaparidze/TASS

U sovjetsko vrijeme na Plesecku je izvedeno preko 1600 lansiranja raketa-nosača i testirano 13 raketnih sustava. Zaposleni na kozmodromu imaju zanimljiv običaj: prije lansiranja rakete na njoj ispisuju ime "Tanja", kaže bivši načelnik Plesecka, zapovjednik Svemirskih snaga Rusije Oleg Ostapenko. "Kada se raketa puni gorivom, na rezervoaru s kisikom hvata se inje, i prije samog poleijtanja jedan član posade rukavicom po tom inju ispisuje ime Tanja." Prema legendi, tako se zvala djevojka jednog sovjetskog vojnika.

Vostočni – najnoviji

2011. godine na Dalekom istoku Rusije, u Amurskoj oblasti, počela je izgradnja novog kozmodroma, koji je dobio ime Vostočni (istočni). Prvi lansirni kompleks za raketu-nosač "Sojuz-2" bio je završen 2016. godine, i s njega je već lansirano nekoliko desetaka satelita (jedno od posljednjih lansiranja bilo je lansiranje 36 britanskih telekomunikacijskih satelita OneWeb za internetske korisnike). 

Služba za odnose s javnošću Roskosmos/TASS

U tijeku je izgradnja drugog i trećeg lansirnog kompleksa za rakete-nosače različite nosivosti. Također je u planu novi aerodrom na području najbližeg grada Ciolkovskog i linija lakog metroa, koja treba povezati grad, aerodrom i kozmodrom. Također, na kozmodromu se održavaju obilasci za posjetitelje koji mogu promatrati lansiranje rakete.

Kapustin Jar: od vojnog poligona do kozmodroma

U Astrahanjskoj stepi nalazi se pomoćni ruski kozmodrom Kapustin Jar. Prvobitno je to bio poligon za testiranje sovjetskih balističkih raketa, kao i za lansiranje meteoroloških istraživačkih raketa. Osnovan je još 1947. godine. 

Dmitrij Rogulin/TASS

Ali već 1956. godine s ovog poligona lansirana je prva raketa-nosač s psima na svijetu. Od 60-ih do 80-ih s Kapustin Jara redovno su polijetali sateliti.

Danas ovaj poligon ima sekundarni značaj.

Jasni: gotovo zaboravljen

Ovaj kozmodrom u Orenburškoj oblasti (Južni Ural) nalazi se u blizini grada Jasni. Premda je sagrađen relativno nedavno, 2006. godine, koristi se prilično rijetko.

Vladimir Fedorenko/Sputnik

S njega se lansiraju rakete-nosači "Dnjepar" kompanije "Kosmotras", zajedničkog projekta Rusije, Ukrajine i Kazahstana. Rakete u orbitu postavljaju različite satelite SAD-a, Švedske, Francuske, Tajlanda, Koreje. Zasad je izvedeno samo 10 lansiranja, posljednje 2015.

Projekt "Sojuz" u Gvinejskom svemirskom centru

Rusija također surađuje s drugim zemljama u svemiru. Tako je 2003. godine pokrenut rusko-europski projekt "Sojuz" za zajedničke svemirske programe. 

Sergej Mamontov/Sputnik

Svemirski aparati lansiraju se s kozmodroma Kourou u Francuskoj Gvajani (Južna Amerika). Prvo lansiranje rakete-nosača "Sojuz-ST-B" dogodilo se 2011. godine. U orbitu su postavljena dva europska navigacijska satelita "Galileo". Ukupno je izvedeno oko 20 lansiranja i postavljeno je oko 60 satelita ovog tipa.

Svobodni – zatvoreni kozmodrom

Poslije raspada SSSR-a rusko rukovodstvo pokrenulo je pitanje stvaranja novog kozmodroma koji bi mogao zamijeniti Bajkonur u Kazahstanu. 

Sajapin Vladimir/TASS

U Amurskoj oblasti je 1997. godine sagrađen kozmodrom za testiranja "Svobodni“" na bazi rasformirane raketne divizije. Za nekoliko godina s njega je lansirano samo pet raketa-nosača (one su u orbitu podigle ruske, izraelske, američke i švedske satelite). Ipak, zatim je počela njegova rekonstrukcija, pojavili su se problemi s financiranjem, i 2007. kozmodrom je zatvoren.

Morski start – plutajući kozmodrom

Vrlo zanimljiv projekt Rusije, SAD-a, Norveške i Ukrajine pravi je plutajući kozmodrom pod imenom "Morski start". Operator projekta bila je kompanija Sea Launch, registrirana u Kaliforniji, čije su dionice podijeljene među zemljama-sudionicama.

John Murphy/(CC BY-SA 2.0)

Prvo lansiranje održano je 1999. godine s plutajuće platforme u Tihom oceanu na području ekvatora. Pritom su korišteni raketa-nosač "Zenit-3SL" i bivša morska naftna platforma. Ukupno je izvedeno preko 30 uspješnih lansiranja svemirskih aparata i različitih tereta. Kompanija-operator imala je financijske poteškoće i danas je "Morski start" vlasništvo kompanije S7 Group (koja se uglavnom bavi avioprijevozom). U ožujku 2020. godine plutajući kozmodrom prebačen je u brodogradilište na Dalekom istoku. Planirano je da se ova jedinstvena konstrukcija obnovi.