Zrakoplovstvo predstavlja najučinkovitije sredstvo za detekciju podmornica: ono posjeduje brzinu kojoj plovna borbena sredstva ne mogu parirati, točnije ima sposobnost brzo se prebaciti na potrebno područje i koncentrirati neophodne snage za realizaciju zadatka. Još je jedna važna prednost protupodmorničkih letjelica ta da njihov neprijatelj (u ovom konkretnom slučaju podmornice) nema adekvatna sredstva za djelovanje po njima. Međutim, ukoliko bi se podmornice opremile PZO raketama koje se mogu upotrijebiti još dok se ona nalazi pod vodom, tada bi se situacija na bojnom polju fundamentalno promijenila, prenosi internetski portal RG.
Za vrijeme izvođenja borbenog zadatka protupodmornički avioni i helikopteri predstavljaju realtivno lak cilj za suvremena sredstva PZO, slažu se vojni stručnjaci. Aktivni razvoj raketnih sustava PZO za potrebe opremanja podmornica započet je još početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, ali se iz razumljivih razloga na njemu nije mnogo odmaklo. U ovom su se trenutku pojavile nove tehnologije koje omogućavaju da se za potrebe naoružavanja podmornica napravi kvalitetan PZO sustav. Ruski su kontruktori još 2014. godine razmatrali integraciju PZO sustava kod kojeg bi se lansirni moduli u kojima bi se nalazile rakete kratkog dometa ugrađivali u specijalne odsjeke u trupnom dijelu podmornice, dok bi se rakete velikog dometa bazirale u vertikalnim lanserima u kojima se nalaze krstareće rakete. Za detekciju ciljeva i njihov "zahvat" koristio bi se radar koji bi bio razmješten na periskopu podmornice.
Treba istaknuti da je u Rusiji patentiran autonomni sustav za samoobranu podmornica koji se nalazi u torpednim lansirnim cijevima kalibra 533 mm. Razvojni su konstruktori predložili integraciju autonomnog elektronskog sustava koji bi upravljao ovim kompleksom uz minimalno angažiranje posade na podmornicama.
Kada govorimo o PZO sustavu koji je specijaliziran za zaštitu podmornica, najveći napredak u svijetu bilježi njemačko-norveški projekt IDAS. Njegova raketa dužine 2,6 metara lansira se iz torpedne cijevi, gdje se nakon izlaska iznad površine vode rasklapaju njezina krila. Njemačkim i norveškim konstruktorima pošlo je za rukom riješiti dva ozbiljna problema kada je u pitanju konstrukcija ovih sustava: uspješan rad raketnog motora u raznim sredinama i očuvanje optičkog upravljačkog kanala. Za to se koristi vrlo tanki kabel. Tijekom ispitivanja raketa je postizala ubrzanje do visokih podzvučnih brzina čiji je domet iznosio do 20 km. Također, PZO sustav IDAS optimiziran je za gađanje ciljeva male brzine - helikoptera, koji su posebno ranjivi tijekom leta s uključenim sonarom.
„Sama informacija da su ruske nuklearne podmornice opremljene sistemima PVO primoraće neprijatelja na reakciju jer će njegova najefikasnija sredstva za borbu protiv podmornica biti ugrožena. U svakom slučaju, efikasnost protivpodmorničkih aviona biće smanjena“ - smatraju autori.