Moskva bi mogla postati najzaštićeniji grad u slučaju nuklearnog rata, rekao je stručnjak američkog portala The National Interest Caleb Larson. On je svoju ocjenu potkrijepio činjenicom da ruska vojska intenzivno radi na izgradnji sustava proturaketne obrane nove generacije u cilju obrane svog glavnog grada. Riječ je o sustavu koji nosi oznaku A-235. Njegov je zadatak neutralizirati sve nedostatke PRO sustava ranije generacije, posebno kada je u pitanju borba s hiperzvučnim projektilima, prenosi internetski portal RIA Novosti.
Larson napominje da je davne 1972. godine između SSSR-a i SAD-a potpisan Spoorazum o ograničenju sustava PRO, po kojem je broj takvih sustava u svakoj državi potpisnici smanjen na dva osnovna. Jedan je od tih sustava imao zadatak štititi pozicije s interkontinentalnim balističkim raketama, a drugi – braniti glavni grad, što je u slučaju SSSR-a bila Moskva. Pored toga, strane potpisnice dogovorile su se da smanje broj lansirnih jedinica i ograničile dalji razvoj tehnologije u toj sferi.
Tih 70-ih godina prošlog stoljeća Moskvu je štitio sustav PRO A-135 "Amur"¹. Njegova je raketa mogla pogoditi neprijateljski cilj na velikoj visini, smanjujući rizik od same nuklearne eksplozije i njenih posljedica. Međutim, prema izvještajima CIA-je, ovaj sustav nije mogao pokriti sve raketne koridore preko kojih su Sjedinjene Države mogle udariti po SSSR-u, niti je bio imun na djelovanje direktne nuklearne eksplozije.
Prije 25 godina Rusija je unatoč teškom materijalnom stanju uspjela modernizirati PRO glavnog grada. Proturaketna obrana grada sada se ne oslanja isključivo na fiksirane podzemne armirano-betonske silose, već na samohodna sredstva na kojima se nalaze rakete. Također, američki stručnjac ističe da ruski konstruktori rade na usavršavanju preciznosti ovih projektila, gdje bi se nuklearne bojeve glave mogle zamijeniti konvencionalnima.
_____________________________________________
¹ Za neposrednu obranu grada Moskve od nuklearnog udara, zadužen je proturaketni kompleks A-135 "Amur", koji je konstruiran još 70-ih godina prošlog stoljeća. U njegov sastav ulazi radarska postaja velikog dometa "Don-2N" koji se nalazi u Sofrinu, zapovjednog punkta u Puškinu i nekoliko diviziona koji su raspoređeni na najvažnijim raketnim koridorima odakle može doći do nuklearnog napada. Ovi divizioni su naoružani specijalnim raketama "presretačima" kratkog dometa 53T6 (NATO kodifikacija "Gazelle"). Ova raketa prema tehničkoj specifikaciji može presresti i uništiti balističke objekte na udaljenostima do 100 km, dok je zona uništenja cilja po visini oko 30 km*.