10 stvari koje niste znali o PRVOJ ORBITALNOJ STANICI

Russia Beyond (Foto: A. Ščerbakov/Sputnik; SCIEPRO/Getty Images)
"Čovječanstvo je dobilo kuću u svemiru." Prije pedeset je godina Sovjetski Savez u orbitu postavio prvu stanicu za dugotrajni boravak ljudi "Saljut-1".

Napravljena je od stanice koja je trebala nositi oružje

Prvobitno je planirano da prva u svemir bude postavljena vojna stanica po imenu "Almaz", a ne znanstvena, kako je kasnije odlučeno. Ovaj je projekt bio sovjetski odgovor na NASA-inu orbitalnu stanicu Manned Orbiting Laboratory (MOL), koja je prije svega imala špijunsku namjenu: posjedovala je opremu za fotografiranje, radiotehničko izviđanje i druge slične aktivnosti.

Sovjetski "Almaz" otišao je korak dalje i osim divovskog teleskopskog fotoaparata "Agat-2" od 2,5 metra (u to doba najmoćniji instrument za snimanje Zemlje na svijetu) stanica je nosila i naoružanje. Avijacijski top je, kako se smatralo, iz svemira mogao gađati strane satelite, pa čak i Zemlju. No projekt MOL stopiran je 1969, a "Almaz" je i dalje izazivao brojne tehničke nedoumice. U tom trenutku predloženo je ostvarivije rješenje: da se na bazi poluzavršenog "Almaza" napravi druga stanica sa znanstvenim zadacima i da SSSR tako postane prvi "domaćin" u orbiti.

Bila je to prva stanica za duži boravak u svemiru

Ova je stanica napravljena specijalno za duži boravak ljudi u orbiti. Radi se o samo jednom modulu s tri segmenta, od kojih je jedan tehnički, s motorom i solarnim baterijama; drugi je namijenjen za stanovanje i rad trojice kozmonauta, gdje su oni mogli jesti, piti, spavati i vršiti eksperimente; treći, najmanji segment, bio je prijelazni i služio je za povezivanje sa svemirskim brodom. Čitava konstrukcija bila je teška gotovo 18,5 tona.

Prva se ekspedicija "zaglavila" u svemiru 

23. travnja 1971. godine prema stanici koja je u orbitu postavljena četiri dana ranije poletjela je tročlana posada. Povezivanje je uspješno izvedeno, ali kreiranje hermetičnog prijelaza između broda i "Saljuta" nije uspjelo. Osim toga, šiljak broda se zaglavio u kupastom udubljenju stanice i deformirao. Zato nije uspjelo ni odvajanje. Stanica je jednostavno držala brod.

Takva situacija je trajala pet sati i postajala kritična. Posada je spašena poslije dugih konzultacija s kontrolnim punktom koji je predložio da se u bloku elektronike postave "jumperi" i to je uspjelo. Brod je oslobođen i sva su se trojica kozmonauta vratila na Zemlju. Odlučeno je da se ovaj incident ne objavljuje javnosti, nego da se priopći da je prvi let bio eksperimentalan i da prelazak na "Saljut" nije bio ni planiran.

Prije toga nitko nikada nije u orbiti boravio tako dugo

Naredna ekspedicija postavila je rekord u trajanju boravka ljudi u svemiru. Posada je u svemiru provela 23 dana. Prije toga je najduži let izvela posada američke lunarne misije Apollo 12, koji je trajao 10 dana.

Druga ekspedicija završila je tragično 

Slijeva nadesno: Georgij Dobrovoljski, Viktor Pacajev i Vladislav Volkov

Poslije 23 dana provedena u orbiti, posada, koju su činili potpukovnik Georgij Dobrovoljski, inženjer broda Vladislav Volkov i inženjer-istraživač Viktor Pacajev, zatvorila je stanicu do sljedeće ekspedicije, bez problema se odvojila od nje i krenula prema Zemlji. Na visini od oko 150 kilometara od Zemlje, u fazi spuštanja, došlo je do dehermetizacije kapsule. Za nekoliko sekundi ventil je pritisak u segmentu za kozmonaute doveo do stanja neprikladnog za život: nedostatak kisika i dekompresijska bolest čovjeku ostavljaju samo nekoliko minuta života u užasnim bolovima, uz pucanje bubnjića i pomračenu svijest.

Kapsula je uspješno sletjela, no spasioci su unutra pronašli samo mrtve kozmonaute. Sahranjeni su u nekropoli u zidinama Kremlja.

Glavna je posada preživjela zbog sjene na plućima

Valerij Kubasov

Za let su se, kao i svaki put, pripremale dvije posade: glavna i rezervna. Poginuli Dobrovoljski, Volkov i Pacajev bili su rezerva. Radi se o tome da je let glavne posade otkazan tri dana prije starta, jer su kod jednog od kozmonauta, Valerija Kubasova, liječnici pronašli sjenu na plućima, za što su mislili da je početni stadij tuberkuloze. Poslije duge je rasprave državna komisija odlučila u svemir poslati rezervni sastav.

Tak se kasnije ispostavilo da je navodna tuberkuloza zapravo bila reakcija organizma na pelud. Kubasov je kasnije imao priliku dvaput letjeti u svemir.

Kozmonauti su letjeli bez skafandera 

Valerij Kubasov

Do tragedije vjerojatno ne bi došlo da su kozmonauti nosili sigurnosne skafandere, koji bar neko vrijeme mogu održavati vitalne funkcije. Ali posada je bila u gumiranim odijelima, jer tadašnja serija svemirskih brodova "Sojuz" nije čak ni predviđala skafandere za posadu.

Poslije tragedije je počelo hitno projektiranje takvog skafandera.

"Saljut-1" je u svemiru proveo 175 dana

Poslije tragedije prekinut je i rad na "Saljutu". Kasniji let stanice protjecao je bez posade, u bespilotnom režimu. Odlučeno je da se kozmonautika namijenjena za posadu unaprijedi, a da se stanica skine s orbite. 11. listopada 1971. godine krhotine stanice koje nisu izgorjele u slojevima atmosfere potopljene su na groblje svemirskih brodova u dijelu Tihog oceana udaljenom od pomorskih puteva.

Stanica "Saljut-1" bila je toliko tajna da od nje nisu ostale ni fotografije

Zbog tajnosti koja je karakterizirala čitav sovjetski program nije dostupna nijedna fotografija prve stanice. Na njoj je bio ispisan njezin prvobitni naziv "Zora", koji nije promijenjen, jer ga i tako nitko ne bi vidio. Kineski satelit je, naime, također nosio ime "Zora", pa je prva orbitalna stanica promijenila ime u "Saljut".

Bez nje ne bi bilo ni "Mira" ni Međunarodne svemirske postaje

Poslije prvog "Saljuta" došlo je do dvogodišnje pauze u svemirskom programu, nakon čega je pod istim imenom lansirano još 10 (!) modificiranih stanica. "Saljut" je bio prototip za orbitalni kompleks "Mir" i ruski segment Međunarodne svemirske postaje.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće