_-_5.jpg){kind=link}
Već je u drugoj polovici četrdesetih godina prošlog stoljeća umjesto prekooceanskih Studebaker US6 lansirni uređaj montiran na domaći ZiS-150, podsjeća RG.
Ta varijanta višecijevnih bacača raketa prvi je put pokazana na Paradi pobjede na Crvenom trgu 1948. godine.
Međutim, spomenuta se verzija zbog nedovoljne prohodnosti smatrala privremenim rješenjem i već je 1949. godine stvoren BM-13NN na šasiji troosovinskog vozila s pogonom na svim kotačima ZiS-151, čija je serijska proizvodnja počela godinu dana ranije.
Devet godina kasnije višecijevni bacač raketa "presađen" je na suvremeniji ZiL-157 s daleko naprednijim tehničkim karakteristikama u usporedbi s ranijim modelom, između ostalog boljom prohodnošću.
SSSR je upravo BM-13NM počeo masovno isporučivati prijateljskim zemljama, recimo Sjevernom Jemenu, kao i Afganistanu, Vijetnamu, Iraku, Egiptu, Siriji i drugim zemljama. Te "Kaćuše" intenzivno su korištene u raznim oružanim sukobima, recimo u Jugoistočnoj Aziji, Bliskom istoku i Africi.
Najnaprednija modifikacija postala je BM-13NMM na platformi ZiL-131, a u ruskoj vojsci sretala se još krajem devedesetih. Poznato je da se u ovom trenutku nalazi u naoružanju kopenenih trupa Vijetnama i da je ne namjeravaju povući iz upotrebe.