Kako je izgledala prva sovjetska nuklearna podmornica

K-3 "Lenjinski komsomol", prva u Sovjetskom Savezu i treća u svijetu nuklearna podmornica projekta 627 "Kit".

K-3 "Lenjinski komsomol", prva u Sovjetskom Savezu i treća u svijetu nuklearna podmornica projekta 627 "Kit".

Javna domena
Ova je povodna zvijer bila najmoćnija sovjetska podmornica i prva koja je probila arktički led debeo 2,5 metara.

U hladnom ratu, koji je počeo odmah poslije Drugog svjetskog rata, čitav se svijet podijelio na dva velika suprotstavljena tabora – sovjetski i američki. Obje su se supersile trudile napraviti najmoćnije oružje da bi u slučaju izbijanja pravog rata mogle sravniti neprijatelja sa zemljom.

Ponekad su u toj utrci prvi bili Rusi, a ponekad Amerikanci. U slučaju s podmornicama, Sovjeti su morali sustizati svoje rivale.

Zašto je Sovjetski Savez odlučio napraviti vlastitu nuklearnu podmornicu?

Sovjetska nuklearna podmornica

Sjedinjene Američke Države pokazale su 1945. godine sasvim otvoreno cijelom svijetu razornu moć novog nuklearnog oružja. Međutim, transportiranje atomske bombe zračnim putem na teritorij koji treba bombardirati (kao u slučaju bombardiranja Hirošime i Nagasakija) bilo je povezano s velikim rizikom.

Zbog toga je jedini prihvatljivi način transportiranja nuklearnog oružja u ono vrijeme bila podmornica koja je mogla skriveno i neprimjetno prići neprijateljskoj obali i nanijeti odlučujući udarac.

Prva američka nuklearna podmornica napravljena je u najstrožoj tajnosti. Odluka o njenoj izgradnji donesena je 1951. godine, a 14. lipnja 1952. godine počela je izgradnja podmornice koja je dobila naziv "Nautilus". Tada je SSSR, kao i u pogledu atomske bombe, bio u zaostatku i trebao ga je nadoknaditi.

Sovjetska podmornica se po konstrukciji znatno razlikovala od američkog "Nautilusa". U američkoj podmornici su vanjske konture običnih dizel-električnih podmornica potpuno sačuvane. Glavna je razlika bila u tome što nova podmornica ima nuklearni pogon. S druge strane, sovjetska podmornica K-3 imala je sasvim drugačiju arhitekturu od prethodnih podmornica. Njezina je izgradnja počela 24. rujna 1955. godine u Severodvinsku.

Korpus sovjetske podmornice napravljen je bez korištenja klasičnih konstrukcija dizel-električnih podmornica. Za novu podmornicu napravljena je i potpuno nova konstrukcija. Najviše je pažnje posvećeno kvaliteti podvodnog kretanja podmornice. Zahvaljujući tome, sovjetska podmornica K-3 bila je brža od "Nautilusa". U testiranju je pod vodom razvijala brzinu od 28 čvorova, a da pri tome reaktori nisu radili punim kapacitetom. Prvobitno je ova podmornica bila namijenjena za napad na obalne vojno-pomorske baze vjerojatnog protivnika jednim termonuklearnim torpedom (T-15) vrlo velikog kalibra (promjera 1,5 metara). Međutim, od tog projekta se odustalo zbog očiglednih tehničkih nedostataka ovakvog pristupa i "jednokratne" upotrebe podmornice, što je s vojnog gledišta bilo besmisleno i vrlo skupo. Naglasak je stavljen na primjenu tradicionalnog torpednog oružja s mogućnošću primjene torpeda koja imaju nuklearnu bojevu glavu. 

Nuklearna podmornica

U cilju povećanja akustične neuočljivosti podmornice iskorišteni su mehanizmi sa smanjenim nivoom šuma koji nastaje uslijed vibracija i amortiziranjem rada najvažnijih mehanizama podmornice. Iskorištena je specijalna obloga vanjskih zidova podmornice od materijala koji je također amortizirao vibracije. Trup je bio obložen posebnim antihidrolokacijskim premazom i postavljeni su tihi propeleri. Sve se to pozitivno odrazilo na uočljivost podmornice. U kretanju srednjom brzinom na periskopskoj dubini podmornica je pravila manje šuma nego dizel-električne podmornice projekta 611 i 613.

Konstrukcija ove podmornice znatno se razlikovala od prethodnih, ne samo po tome što ima nuklearni pogon, nego i po konturama trupa. Prvobitno je u projektu bilo dosta diskutabilnih rješenja: podmornica nije imala uređaje za privezivanje (specijalni tegljač bio je predviđen za manevriranje u vojno-pomorskoj bazi), nije imala nikakvo obrambeno naoružanje, rezervne dizelske motore i sidra.

Kasnije su očevici pričali da je unutrašnjost podmornice nalikovala na umjetničko delo. Svaka je prostorija bila u posebnoj boji, a korištene su jarke boje ugodne za ljudsko oko. Jedna pregrada podmornice napravljena je u obliku slike livade s brezama po lijepom ljetnom vremenu, a druga u obliku ogromnog ogledala. Sav namještaj u podmornici napravljen je po specijalnoj narudžbi od dragocjenih vrsta drveta i u izvanrednim se situacijama mogao koristiti u različite svrhe. Na primjer, veliki stol u blagovaonici mogao se lako iskoristiti kao operacijski stol.

U srpnju 1962. godine posada sovjetske nuklearne podmornice "Lenjinski komsomol" ponovila je dostignuće Amerikanaca koji su 1958. godine u svojoj nuklearnoj podmornici "Nautilus" uspješno otplovili do Sjevernog pola. Nakon toga su ovaj pothvat ponovile i posade drugih nuklearnih podmornica. Prvi put u povijesti Ruske mornarice podmornica je izvela dugu plovidbu ispod leda Arktičkog oceana i dva puta presjekla Sjeverni pol.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće