Priča o prodaji najsuvremenijih ruskih protuzračnih raketnih sustava S-400 Istanbulu stvorila je veliku pometnju na Zapadu. Zapravo, Turci su poduzeli korak bez presedana nabavkom vojne opreme od zemlje koja nije članica NATO-a. Sjedinjene Države su ovaj potez svog "saveznika" doživjele kao bolni šamar, koji je doveo do adekvatne reakcije u kojoj je Washington obustavio isporuku lovaca pete generacije F-35 ovoj zemlji, prenosi internetski portal ruinfonews.ru.
Ankara nije dobila ove avione unatoč velikoj količini novca koju je unaprijed uplatila za taj posao. Međutim, u SAD-u se shvatilo da tjeranje inata s Turcima ništa neće korisno donijeti za Washington. Oni su pribjegli promjeni taktike, koja u sebi sadrži pogodbu. Washington je izrazio spremnost da otkupi raketne s ustave S-400 "Trijumf" i na taj način jednim udarcem ubije dvije muhe: provede svoj plan po kojem Turska ni pod koju cijenu ne smije posjedovati raketne sustava S-400 u svom naoružanju, i dođe u posed "tajne" ruske vojne tehnologije koja je od strateške važnosti po SAD (država koja svoju vojnu moć bazira na apsolutnoj zračnoj prevlasti).
Vojni stručnjak časopisa "Arsenal Domovine" Aleksej Leonkov, koji je sudjelovao u televizijskom kanalu TV Zvijezda, po ovom je pitanju izrazio uvjerenje da su američki planovi pusti snovi, te da će "Trijumfi" i dalje za njih ostati misterij. Prema njegovim riječima, ruski konstruktori u eksportne verzije ovih sustava ugrađuju specijalne programe zaštite, koje je nemoguće probiti ukoliko se pokuša njihova zloupotreba, čitaj visokotehnološka špijunaža. U tom slučaju može doći i do fizičkog uništenje visokovrijedne tehnike koja čini srce i mozak ovog sustava, nakon čega postaje gomila neupotrebljivog željeza.
Uslijed fizičkog uništenja vitalnih dijelova kompleksa koje je nastalo pokušajem neovlaštenog "hakiranja", njezin vlasnik trajno gubi mogućnost njegovog garantnog servisa.
Ruski protuzračni sustav S-400 Trijumf namijenjen za borbu protiv svih suvremenih i perspektivnih sredstava zračno-svemirskog oružja. Njegov maksimalni horizontalni domet je oko 400 km (raketa 40N6E), dok po visini djeluje i do 35 km. Formacijski se unutar jednog diviziona najčešće nalaze 2-3 baterije ovog sustava, s ukupno 8-12 transportno-lansirnih jedinica. Dakle, jedan divizion u svom sastavu ima 48 raketa spremnih za trenutačno djelovanje. Cijela raketna pukovnija hipotetički može napasti 96 zračnih ciljeva neprijatelja, u operativnom borbenom radijusu do 400 km.