Ovog neobičnog modela sovjetske vojne tehnike sjetio se komentator izdanja The National Interest Peter Suciu.
Prošle godine je Nacionalna garda SAD-a u Virginiji izvela manevre za koje se smatra da su "izuzetno neobični". U okviru te vojne vježbe izvedeno je i gađanje iz haubice M118 kalibra 105 mm, postavljene na palubu desantnog broda. Na taj način je demonstrirano kakvo mobilno pokrivanje vatrom može biti izvedeno tijekom izvršavanja zadataka u obalnoj zoni. Ranije se to izvodilo pomoću manjih plovila.
Sovjetska vojska je, međutim, još prije nekoliko desetljeća dobila samohodnu haubicu 2S1 "Gvozdika", napravljenu na šasiji višenamjenskog oklopnog transportera MT-Lbu, na koji je postavljeno oruđe kalibra 122 milimetra.
"Kod ovog stroja na gusjenicama neobično je bilo to što za nju nije trebala posebna priprema za ulazak u vodu. Uoči početka kretanja kroz vodu na haubici se uključivala pumpa, a na prednjem dijelu se podizao štit od vode. Preko prednjih kotača i vodećih valjaka stavljala se navlaka, a odostraga su se spuštali odbojnici za vodu. Sve je to oduzimalo najviše 20 minuta, a rezultat se praktički svodio na shemu: ’uđi u vodu i plivaj’“, piše komentator NI.
"Gvozdika" je kroz vodu plovila brzinom od 4,5 km/h, a na cesti je razvijala brzinu od 60 km/h, dok se izvan ceste kretala brzinom od 29 km/h. Imala je dizelski motor od 300 konjskih snaga i mehanički mjenjač.
Posadu su činila četiri člana – zapovjednik, vozač, navigator i onaj koji puni cijev.
Vitalij V. Kuzmin/Wikipedia.org
Osnovno naoružanje je bilo haubica 2A31, dorađena verzija vučnog topa D-30. Mogla je koristiti sve projektile kalibra 122 mm: rasprskavajuće, razorno-rasprskavajuće, kumulativne, kasetne, dimne i svjetleće. Obični projektili su imali domet oko 15 km, a raketni projektili 22 kilometra.
"Sovjetska amfibijska haubica, napravljena tijekom 1960-ih, još uvijek je najneobičniji primjer tehnologije naoružanja. Ona je ponudila rješenje problema koji je za mnoge zemlje bio nerješiv", zaključio je autor.