Dvije protutenkovske rakete su se nalazile na lanseru koji je montiran iznad osnovnog topa. Što se tiče samog topa, jugoslavenska vojna industrija je imala u planu njegovu zamjenu oruđem kalibra 105 mm s termoizolacijskom oblogom, što bi povećalo njegovu preciznost, navodi internetski portal RG.
Na kupoli moderniziranog osnovnog borbenog tenka T-55 planirana je instalacija bacača dimnih bombi za stvaranje aerosolne zavjese, kao i senzora koji bi registrirali lasersko ozračenje tenka. Gusjenice bi bile zaštićene bočnim ekranima.
Prema pojedinim izvorima, ova modifikacija osnovnog borbenog tenka T-55 je trebala ponijeti ime "Igman", u čast partizanskih jedinica koji su u ekstremno teškim meteorološkim uvjetima uspjeli prijeći preko ove planine u zimu 1942. godine.
Za ovu jugoslavensku modifikaciju T-55 "Igman" bile su zainteresirane brojne strane zemlje, međutim uslijed dramatičog raspada Jugoslavije, koji je prouzrokovao građanski rat, došlo je do logičnog zaustavljanja ovog projekta.
Neophodno je reći da su sovjetski konstruktori teške oklopne borbene tehnike još 60-ih godina prošlog stoljeća eksperimentirali s integracijom protuoklopnog vođenog sustava "Maljutka" na tenkove lake, srednje i teške kategorije. Razvoj ovih istraživanja je doveo do toga da su Sovjeti uspjeli vođenu raketu ispaliti iz tenkovskog topa. Prva modifikacija tenka T-55M koja je omogućavala ovu novinu ušla je u naoružanje 1983. godine.
Zanimljivo je navesti da je određeni kontingent tenkova T-55 koji su imali sposobnost lansiranja protutenkovskih vođenih raketa isporučen Peruu. Ove varijante tenkova su imale po dvije protutenkovske rakete koje su postavljene na nosač s lijeve strane kupole. Ovakav tip modifikacije je realiziran na ograničenom broju strojeva.