Vrsta je prvi put opisana 1741. od strane sudionika kamčatske ekspedicije Georga Stellera. Ime alepisaurus (Alepisaurus ferox) dobila je 1811., nakon što je vrstu proučio poznati istraživač faune dalekoističnih mora Petter Pallas.
Mihail Vakurov/FGBU Državni rezervat biosfere "Komandorski" im. S.V. Marakov
Riba doseže veličinu od 215 cm, težinu do 9 kg, ima zube duge 3 cm i visoku leđnu peraju. Brza je i snažna, zahvaljujući spljoštenom vitkom tijelu i uskoj izduženoj glavi.
Mihail Vakurov/FGBU Državni rezervat biosfere "Komandorski" im. S.V. Marakova
Preko ljeta se sreće u vodama Dalekog istoka Rusije, iako su njezino mjesto obitavanja mora u tropskoj i suptropskoj klimi, no alepisaurusi plivaju i daleko na sjever, do Grenlanda, Islanda i Beringovog mora.
Mihail Vakurov/FGBU Državni rezervat biosfere "Komandorski" im. S.V. Marakova
Zna se da alepisaurus proždire ribe svoje vrste, odnosno to je riba kanibal, da je hermafrodit i da se obično može naći na dubini od 1000 metara. U dalekoistočnim vodama Rusija, prema procjeni znanstvenika, ima oko pola milijuna alepisaurusa.