Kako prepoznati razliku između originalnog Kalašnjikova i njegove kopije koja je preplavila svijet?

Vladimir Onokoj
Općenito govoreći, kada stranci pomisle na Rusiju, odmah im na pamet padne nekoliko stvari: votka, ledena zima, lijepe žene, ali i automatske puške koji je stvorio čuveni Mihail Kalašnjikov.

Čuvena automatska puška Kalašnjikov je i dalje jedan od naprepoznatljivijih simbola Rusije, za koju se čulo i u najzabačenijim dijelovima planeta.

Međutim, ova puška, uključujući i ostalo rusko oružje, više nije samo simboli koji se veže za oružane sukobe. U velikom broju zemalja možete pronaći civilne i sportske verzije čuvene sovjetske/ruske automatske puške, kao i drugih prepoznatljivih modela streljačkog oružja. Ljudi ih koriste u praktičnom streljaštvu, za osobnu obranu i lov, a prepravljeni primjerci se koriste za potrebe snimanja filmova i povijesnih dokumentaraca.

Tijekom proputovanja po različitim dijelovima svijeta ljudi svih rasa i nacionalnosti mnogo su me puta upitali: "Kako mogu prepoznati koje je oružje proizvedeno u Rusiji. Što je to što je prepoznatljivo kod originalne verzije što je razlikuje od ogromnog broja kopija?"

Jedostavno objašnjenje

Pitanje je apsolutno na mjestu, jer je enormna količina automatskih pušaka Kalašnjikov proizvedena ilegalno ili preko licence u desecima država širom svijeta. Na primjer, različite varijante automatskih pušaka Kalašnjikov su sklapane u čak 28 različitih država, koje su sve po svom dizajnu specifične (razlikovale su se od originala).

Uzmimo za primjer standardnu automatsku pušku AK. Treba navesti nekoliko najvažnijih stvari. Najednostavniji put je da se potraži žig proizvođača koji se nalazi s lijeve strane sanduka zatvarača. To je prvi pokazatelj preko kojeg se može vidjeti gdje je konkretan model automatske puške proizveden.

U slučaju originala vidjela bi se "strijela koja se nalazi u trokutu", što u prijevodu znači da je oružje proizvedeno u tvornici iz Iževska. Na žigu se može nalaziti i simbol "zvijezde", što je karakteristično za proizvođača iz Tule.

Ostali "Kalašnjikovi"

Postoji još jedan proizvođač koji je u posljednje vrijeme postao vrlo aktualan, a radi se o tvornici "Molot" koja je formirana tijekom Drugog svjetskog rata u cilju opskrbljivanja jedinica Crvene armije prijeko potrebnim lakim strojnicama. U ranim 60-im godinama prošlog stroljeća ova je tvornica bila specijalizirana za proizvodnju lakih mitraljeza RPK.

Poslije raspada SSSR-a i ponovne obnove Rusije, tvornica "Molot" je stekla zavidnu reputaciju kada je u pitanju proizvodnja civilnih sportskih pušaka tipa "VEPR" (hrv. "Divlja svinja"). Ova puška je poznata po svom ojačanom vanjskom dizajnu koji joj daje robusan izgled. Ona je postala vrlo popularna kod mnogih zaljubljenika u vatreno oružje zahvaljujući riječima protagonista filma "Zdrpi i briši", koji je jednom prilikom rekao: "Teška puška je dobra, teška puška je pouzdana. Ukoliko se dogodi da ne radi dobro, uvijek nekoga možete onesposobiti tako što ga raspalite s njom". S obzirom na to da su puške tipa "VEPR" bazirane na konstrukciji lake strojnice, one su zaista značajno teže od ostalih verzija AK.

Da bi se identificiralo točno porijeklo puške "VEPR", potražite žig proizvođača ("zvijezda unutar štita"), koji se nalazi s lijeve strane sanduka zatvarača. Naravno, logo se nalazi neposredno pored serijskog broja puške, tako da ga je vrlo lako pronaći. Treba imati na umu da se slovne oznake sa žigom i serijskim brojem oružja ruske proizvodnje uglavnom pišu na ćirilici.

Afganistanske kopije

Dok sam radio u Afganistanu, vidio sam mnogo kopija automatske puške Kalašnjikov koje su proizvedene u improviziranim plemenskim radionicama koje se nalaze na teritoriju Pakistana. Njihova kvaliteta je bila vrlo loša. Ove puške su se označavale latiničnim pismom (obično su slova i brojevi nešto većeg formata nego na originalnom oružju).

U ovoj regiji je izrada raznoraznog vatrenog oružja naprosto tradicija. To je jedna od glavnih grana privrede. Trgovci oružjem se trude svoje falsifikate što više približiti originalnoj ruskoj verziji puške, jer se nadaju da će u tom slučaju dobiti i više novca.

Međutim, ono što oni teško mogu savladati je vrlo loša gramatika ruskog jezika. Na primjer, s desne strane oružja nalazi se selektor paljbe, koji je na ruskoj verziji puške označen ćirilićnim slovima (poluatomatski i automatski režim rada, zakočeno). Srećom, ogromna većina proizvođača kopija ovog oružja nije vična ruskoj ćirilici, tako da su prisutne greške koje se lako mogu ustanoviti i golim okom.

Postoji još jedan parametar koji je vrlo važan prilikom pravljenja razlike između originala i kopije ruskog AK. Naime, afganistansko-pakistanske kopije su značajno slabije kvalitete. U Kabulu sam naletio na nekoliko pušaka koje se uopće nisu mogle pravilno upotrebljavati, zbog tehnološkog nesklada između puščane cijevi i plinske komore s regulatorom plinova, koja je vrlo važna u mehanizmu rada automatskog oružja. Zbog toga je poželjno izvršiti pregled svake puške (osnovne funkcije), bez obzira na kvalitetu žiga i slova koja su utisnuta na sanduk zatvarača. Čak i za manje iskusne poznavatelje streljačkog oružja ovo će biti sasvim dovoljno prilikom procjene ispravnosti i porijekla automatske puške.

Ostale kopije sovjetske/ruske automatske puške imaju specifične indetifikacijske oznake (posebno kada se radi o zemljama Istočne Europe). Jednostavno, o ovome se može pričati danima. Svaka verzija automatske puške koja se po licenci proizvodila izvan SSSR-a ima svoju specifičnost koja se oslanja na povijest samog naroda, političku arhitekturu, tehnološki progres i proizvodne mogućnosti nacionalne vojne industrije.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće