Ovu informaciju je nedavno prenijela informativna služba Objedinjene zrakoplovne korporacije (OAK). Ona je u medijima objavljena u jeku pandemije koronavirusa, tako da nije naišla na veliki odjek u javnosti. U međuvremenu treba istaknuti da projekt razvoja novog lakog višenamjenskog nadzvučnog lovca nije započeo jučer te da je već dovoljno sazrio da se s riječi prijeđe na djela.
Rusija ima potencijal da u razvoju i proizvodnji borbenih letjelica ove klase bude lider u svijetu. Nažalost, posljednjih 25 godina je potrošeno na beskrajne razgovore je li ruskoj vojsci uopće potreban avion ove klase. Nikako se nije dalo s riječi prijeći na djela. Za to su vrijeme sve ostale zemlje koje imaju sposobnost kakve-takve proizvodnje suvremenih letjelica samostalno ili u međusobnoj kooperaciji uspjele lansirati nekoliko tipova lakih borbenih aviona. To se prije svega odnosi na Južnu Koreju, Japan, Indiju, Tursku i Tajvan. I u NR Kini su za posljednjih četvrt stoljeća projektirali i pustili u proizvodnju tri varijante lakih lovaca. I sve to s motorima ruskog porijekla. Čak su i Sjedinjene Države, koje su tradicionalno prilično skeptične prema borbenim letjelicama ove klase, aktivno uključene u njihov razvoj, prenosi internetski portal RG.
Američka korporacija Boeing je u suradnji sa švedskom kompanijom SAAB konstruirala laki školsko-trenažni nadzvučni avion T-X, koji vrlo uspješno prolazi program testiranja. Postoje planovi da se na njegovoj bazi sklopi i laki borbeni avion. Zanimljivo je istaknuti da ovaj avion ima dosta sličnosti sa sovjetskim modelom S-54, koji je razvijala zrakoplovna kompanija "Suhoj", na prijelazu iz 80-ih u 90-te godine prošlog stoljeća. Treba napomenuti da je u to vrijeme u optjecaju bio natječaj za razvoj nove školsko-trenažne letjelice. Projekt aviona ove klase koji je nosio oznaku S-54 pokazao se kao odličan po raznim parametrima. Međutim, ubrzo se od natječaja odustalo, vjerojatno i zbog dobro poznatih okolnosti koje su zadesile SSSR u 90-im godinama prošlog stoljeća. U svakom slučaju, tadašnjem zrakoplovnom zapovjedništvu se ovaj avion činio bespotrebnim. Međutim, nakon trideset godina, Amerikanci se nisu ustručavali pozajmiti ne samo formu, nego i gotovo sve tehničke ideje sovjetskih konstruktora koje su implementirane u razvoj lakog školskog aviona S-54. Oni tom prilikom (misli se na Amerikance i Šveđane) tretiraju T-X kao svoju originalnu ideju.
Nije prošlo mnogo vremena otkako su Amerikanci predstavili novu verziju lovačkog aviona F-18. Ova letjelica je, po tvrdnjama Amerikanaca, imala pet novina. Od tog su broja minimalno tri već bile itekako dobro poznate sovjetskim zrakoplovnim konstruktorima i one se aktivno koriste već od prvog desetljeća 21. stoljeća. To se odnosi na konstrukciju dopunskih rezervoara za gorivo, optoelektroničku stanicu (OLS) i radar s aktivnom faziranom rešetkom – AFAR.
Na modificiranim verzijama lovca MiG-29SMT urađeno je proširenje rezervoara za gorivo koji se nalazi iza pilotske kabine (u obliku karakeristične "grbe" – op. prev.). Na verziji lovca koji nosi oznaku MiG-29K je integrirana možda i najkvalitetnija optoelektronička stanica koja se proizvodi u svijetu, koja radi u dvokanalnom radnom dijapazonu (infracrvenom i televizijskom). Konkretno, ovaj model optoelektroničke stanice je u Rusiji razvijen u prvim godinama 21. stoljeća. Još savršenija verzija ove stanice nalazi se na lovcima 4++ generacije MiG-35 i Su-35.
U zapadu se ponose svojim novim zrakoplovnim radarima koji su opremljeni aktivnom faziranom rešetkom AFAR. Međutim, i ruska vojna industrija je ostvarila veliki tehnički progres u ovoj sferi. Početkom 21. stoljeća je u Rusiji napravljen radar po tehnologiji AFAR. Ovaj radar je po prvi put integriran na lovačke avione 4++ generacije MiG-35, i uspješno testiran prilikom djelovanja ubojnim sredstvima protiv zračnih i zemaljskih ciljeva. Njegova upotreba je znatno unapredila efikasnost djelovanja prilikom borbe u zračnom prostoru, ali i napadu po zemaljskim ciljevima neprijatelja. Nažalost, ova letjelica i dalje nije ušla u serijsku proizvodnju i pitanje je što će biti s njezinom perspektivom.
Ukoliko govorimo o naprednoj tehnologiji koju još nitko nema, to se svakako odnosi na razvoj motora sa sverakursnim mlaznicama koje omogućavaju avionu da izvodi ekstremne letne manevre. Ovim motorom je opremljena verzija lovca koja nosi oznaku MiG-29OVT.
Dakle, što se tiče zrakoplovne kompanije MiG RSK, kreiranje lakog višenamjenskog borbenog aviona ne bi trebalo biti nerješiv zadatak. Prvo treba razjasniti što u zrakoplovstvu uopće označava kategoriju "lakog lovca". Prema riječima vojnih stručnjaka, masa praznog aviona ove klase bi trebala biti u rasponu 10-12 tona. Upravo lovački avion MiG-29 po svojim gabaritama odgovara kategoriji lake borbene letjelice. Glavna odlika lake borbene letjelice nove generacije bi trebala biti njezina višenamjenska uloga. Ustvari, novi avion bi mogao reaktivirati laku lovačko-bombardersku komponentu borbene acijacije koja je postojala u sovjetsko vrijeme, a koja je danas potpuno iščezla. Za vrijeme SSSR-a ovu komponentu su uspješno predstavljali avioni MiG-27 i Su-7B, koji su se iskazali u brojnim konfliktima širom svijeta.
Aktivan razvoj novog lakog nadzvučnog borbenog aviona započeo je u kompaniji MiG početkom 2000-ih godina, kada je i održan natječaj za izradu novog lovca. Konstruktori su predlagali da se s njegovim razvojem nastavi i nakon završetka natječaja, kao i da se za tu svrhu izdvoje određena financijska sredstva. Međutim, zapovjedništvo ruskog ratnog zrakoplovstva je iz razloga uštede odbilo u tom trenutku financirati ovaj projekt. U ovom trenutku se možemo nadati da će doći do reaktivacije rada na novom lakom lovačkom avionu. Potrebno je prijeći s riječi na djela, točnije formirati kreativni tim zrakoplovnih konstruktora koji bi zasigurno postigli izuzetne rezultate kada je u pitanju letjelica ove kategorije.
Rusija nema problema s time da napravi suvremenu letjelicu ove klase, posebno iz razloga što za nju ima i adekvatnu paletu motora. Motori ove klase se odavno proizvode u peterburškoj tvornici Klimov. Istina, u ovom je trenutku njezina produkcija usmjerena na izvoz, točnije za potrebe NR Kine. Njihova kvaliteta i pouzdanost na kineskim lovcima pokazala je da su ruski motori nenadmašni u svjetskim razmjerima i da se mogu upotrebiti na različitim tipovima borbenih letjelica. Štoviše, novi ruski laki višenamjenski lovac bi zasigurno bio opremljen najmodernijom verzijom motora koju odlikuju znatno bolje karakteristike od izvozne varijante.