Pored ekonomske pomoći organizirane su i značajne isporuke raznovrsnog oružja i vojne tehnike, između ostalog i avionske. Vojskama prijateljskih zemalja isporučivani su lovci MiG-15, MiG-17, MiG-19 i MiG-21, kao i bombarderi Il-28 i Tu-16.
"Dvadeset osmice" su bile u arsenalima dvadesetak zemalja svijeta, dok su teže "šesnaestice", u NATO-u poznate pod nazivom Badger ("Jazavac"), pored SSSR-a imali samo Egipat, Irak i Indonezija.
U zemlju drevnih piramida ovi su avioni stigli 1962. godine. Tada su se svrstavali među najmoćnije i najmodernije bombardere. Obuka u rukovanju složenom tehnikom odvijala se uz intenzivnu pomoć sovjetskih stručnjaka.
Nažalost, gotovo trideset ovih aviona je uništeno na zemlji u Lipanjskom ratu 1967. godine.
Zatim su iz Sovjetskog Saveza krenule nove isporuke slične tehnike, i ta se tehnika kasnije intenzivno koristila u ratu 1973. godine. Tada su avionima Tu-16 raketirani izraelski ciljevi. Prema egipatskim podacima, ovoga puta nijedan avion nije izgubljen.
Isti bombarderi su se koristili i u kratkom, ali prilično intenzivnom konfliktu s Libijom u ljeto 1977. godine. I opet je egipatska strana demantirala priopćenja o uništenim letećim "Jazavcima".
Ratno zrakoplovstvo Egipta je tijekom 1970-ih kupilo avione N-6, kinesku verziju ruske "šesnaestice". Danas su bombarderi sovjetske i kineske proizvodnje povučeni iz upotrebe. Ostali su samo muzejski eksponati.