Do ovakvog zaključka su došli stručnjaci koji pišu za američki internetski portal The National Interest, analizirajući njegove šanse u borbi s lovcem F-35, kada su u pitanju sredstva iz vojnog proračuna.
Ispred lovačkog aparata F-15 Eagle se nalaze dva osnovna zadatka. Za vrijeme mira ovi avioni uglavnom patroliraju u blizini granica SAD-a, gdje imaju zadatak presresti i preusmjeriti svakog potencijalnog agresora koji bi mogao ugroziti zračni prostor države. U slučaju rata F-15 ima zadatak uspostaviti zračnu dominaciju, točnije sukobiti se s lovačkim avionima neprijatelja. Takvi isti zadaci se odnose i na ruske lovce iz obitelji Suhoj (Su-27/30/35).
Već je objavljeno nekoliko tekstova o tome što bi se dogodilo ukoliko bi se u zraku susreli F-15 Eagle i Su-35. Bez obzira na nešto kvalitetniji radar, američki lovac neće moći ostvariti prednost prilikom borbe na srednjim i velikim udaljenostima, iz jednostavnog razloga što ruski avion posjeduje snažna sredstva za protuelektronsku borbu, koja vrlo lako mogu skrenuti raketu sa svoje putanje. U bliskoj borbi šanse za pobjedu "Amerikanca" su znatno manje. Modernizirani lovci Su-30 i Su-35 posjeduju motore s promjenjivim vektorom potiska koji im daje sposobnost supermanevarbilnosti što F-15 nema, dok je optoelektronska oprema imuna na "nevidljivost" aviona, prenosi internetski portal RG.
U beskompromisnoj borbi za novac koji u svom posjedu ima Pentagon, zrakoplovna tvrtka McDonnell Douglas je napravila moderniziranu verziju lovca F-15EX koja će, po riječima proizvođača, biti konkurentna višenamjenskom lovcu pete generacije F-35. On će biti daleko polivalentniji od F-35, koji nema neku veliku šansu ukoliko se na nebu uhvatiti u koštac s punokrvnim lovcem kakav je, primjerice, Su-30SM, Su-35S ili pak F-22. Dakle, najnovija verzija lovca F-15EX će pored unaprijeđenih mogućnosti kada su u pitanju udari po zemaljskim ciljevima zadržati visok stupanj borbene sposobnosti za izvođenje klasičnih lovačkih zadataka.
Međutim, tvrdnje da će novi avion imati mali radarski odraz ne znače da se isti neće vidjeti na radarskim zaslonima koji se nalaze u sklopu PZO baterija. U najboljem slučaju, premazi koji apsorbiraju elektromagnetske valove i drugi trikovi mogu dovesti do skraćivanja distance eventualne primjene protuzračne rakete. I to vrijedi samo za standardnu formu radara. Ukoliko, primjerice, neprijatelj koristi radarsko-opažačke stanice nestandardnog dijapazona ili bistatičke tipove radara, onda ove tehnologije imaju značajno manju učinkovitost i avioni unatoč maksimalnom tretiranju tzv. stealth tehnologijom postaju vidljivi.
Rusija, NR Kina i drugi kupci njihovog naoružanja u svijetu posjeduju izuzetno moćne protuzračne sustave koji su sposobni obarati modernizirane lovce F-15EX na daljinama većim od 200 km! Da bi preživjeli, lovački će se avioni biti prisiljeni igrati taktike "mačke i miša": koristeći druge zrakoplove kao elektronički štit oni će morati uništiti zemaljske radare lansiranjem proturadarskih raketa velikog dometa, ne ulazeći u zonu efektivnog dometa PZO neprijatelja. A sve ovo je jedan vrlo težak, opasan i složen posao, bez jamstva na konačni uspjeh. O eventualnoj masovnoj uporabi lovačke udarne komponente na samom početku rata, kao što je to bilo tijekom operacije "Pustinjska oluja", nema ni govora, navodi američka stranica.