Opće je poznato da SAD posjeduje odlične borbene letjelice, kao i naoružanje kojim se one opremaju. Međutim, u posljednje je vrijeme ruska vojna industrijaje izbacila nekoliko vrsta vođenih raketa koje po svojim tehničkim karakteristikama nemaju adekvatnu konkurenciju u svijetu. Međutim, tu nešto ne štima, jer se američko vođeno oružje i dalje znatno bolje prodaje na međunarodnom tržištu od ruske konkurencije, piše kineski list Sina.
Nema nikakve sumnje da na ovom planu Rusija uopće ne zaostaje za SAD-om. Objavljene tehničko-taktičke karakteristike njezinih raketa ne samo da nisu ništa slabije od najboljih američkih projektila, nego su i bolje. Bez obzira na to, Rusija je već duže vrijeme inferiorna u odnosu na SAD kada je u pitanju opseg ukupne prodaje ovih raketa i broja aktivnih kupaca. I u posljednjih se nekoliko godina situacija u globalu nije značajno izmijenila. Ovdje pažnju treba posebno obratiti na osnovno naoružanje američkog udarnog helikoptera "Apache" i njegovu raketu AGM-114 "Hellfire" i ruski udarni helikoper Mi-28N i njegovu vođenu raketu klase zrak-zemlja "Vihor"¹.
AGM-114 "Hellfire" je uopće prva helikopterska vođena raketa koja se navodila pomoću laserskog snopa. Kada je sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća u naoružanje usvojen udarni helikoper "Apache", ove rakete su u velikom broju ušle u bojevi arsenal ove letjelice, uključujući tu i helikoptere tipa AH-1 "Cobra", kao i višenamjenski helikopter "Crni jastreb" (UH-60 Black Hawk), prenosi internetski portal inosmi.ru.
Maksimalni domet rakete AGM-114 "Hellfire" je oko 8000 metara. U ovom trenutku postoje dvije varijante ove rakete. Kao što smo rekli, njezina bazična varijanta je opremljena bojevom glavom s poluaktivnim laserskim navođenjem, dok njezina unaprijeđena varijanta (raketa druge generacije GM-114L Longbow Hellfire) posjeduje bojevu glavu s kombiniranim sustavom navođenja koji se sastoji od aktivne radarske glave koja radi u milimetarskom dijapazonu u kombinaciji s infracrvenim senzorom. Ipak, u praksi se daleko više koriste bazične rakete AGM-114 "Hellfire".
Ruska protutenkovska raketa koju koriste helikopteri Mi-28N također se proizvodi u dvije generacije. Prvu generaciju predstavlja raketa "Vihor" koja se na cilj navodi pomoću laserskog snopa, dakle, na sličan način kao što je to slučaj s američkom raketom "Hellfire". Nedavno je završeno testiranje naprednog sustava navođenja koji uključuje samonavođenu radarsku bojevu glavu koja radi u milimetarskom dijapazonu. Ova kombinacija će biti namijenjena drugoj generaciji ovih raketa. Prema službenim podacima ruskog vojno-industrijskog kompleksa, "Vihor" će imati veći domet u odnosu na američku raketu "Hellfire". Ruska raketa će moći pogoditi svoj cilj na daljinama i do 10 000 metara, što je za lijepih 2000 m više od američkog analoga.
Drastična razlika između ove dvije rakete se najviše ogleda u njihovim brzinama. Ruska raketa "Vihor" ka cilju leti supersoničnom brzinom koja doseže čak 610 m/sek, za razliku od "Hellfirea" koji može ostvariti maksimum 391,7 m/sek.
Rusija je na raznim sajmovima više puta demonstrirala svoju raketu, međutim, ona se za sada nije proslavila kada je u pitanju njezina prodaja. U čemu je onda problem? Posebno ako se zna da se raketa navodi pomoću laserskog snopa koji je itekako dokazan u praksi.
Razlog za lošu prodaju ove izuzetno moćne rakete, kada su u pitanju njezine tehničke karakteristike, leži u zastarjelom sustavu laserskog navođenja. Ovaj tip navođenja zahtijeva da udarni helikoper usmjeri svoj laserski snop na cilj i drži ga na njemu sve dok ga raketa ne pogodi. Glavna prednost ove tehnologije se temelji na jednostvanosti uporabe i njezinoj niskoj cijeni. Međutim, osnovni nedostatak koji je neprihvatljiv u modernom oružanom sukobu jest da zračnoj platformi treba dosta vremena da na zahvaćeni cilj usmjeri laserski snop, koji neprijatelj može dosta lako detektirati. Na to treba još dodati i vrijeme koje helikopter mora provesti u otkrivenom položaju, što stvara povoljne uvjete da neprijatelj izvede kontarudar pomoću dosta široke palete učinkovitih i dostupnih protuzračnih sustava koji se danas mogu naći na tržištu diljem svijeta.
Poluaktivno lasersko navođenje koje primjenjuju rakete "Hellfire" također zahtijeva upotrebu laserskog snopa koji se nalazi na letjelici ili zemaljskoj stanici navođenja. Međutim, Amerikanci su osmislili skupo ali učinkovito rješenje ovog problema tako što su na raketu integrirali inercijski sustav navođenja, zahvaljujući kojem ona može preletjeti određenu udaljenost po zadanoj trajektoriji, uključujući i njezino lansiranje iz zasjednih mjesta koja nemaju vizualni kontakt s ciljem. Na finalnom stadiju leta rakete helikopter izlijeće iz zaklona i brzo laserskim snopom zahvaća svoj cilj, ne dopuštajući protivniku da reagira.
Na ovaj se način opravdava visoka cijena američke rakete po jedinici, jer se znatno povećava stupanj borbenog preživljavanja letjelice i same njezine posade, a protivniku ostavlja izuzetno malo vremena da reagira, točnije da se zaštiti. Amerikanci su s protokom vremena usavršili tehnologiju navođenja na svojim raketama, tako da najsuvremenije varijante raketa "Hellfire" posjeduju samonavođene infracrvene bojeve glave koje još više unapređuju taktiku upotrebe udarnih helikoptera, posebno kada je u pitanju što manje izlaganje neprijateljskoj vatri, zatim tajnovitost napada i sl.
¹ U originalu se radi o raketu AT-16 (klasifikacija NATO) ili "Vihor" (domaća klasifikacija). Međutim, u praksi je na helikoptere Mi-28 postavljena raketa "Ataka" (NATO AT-9).