Ruski "kiborg": Mladić s bioničkim rukama odgovara na pitanja o svom životu

Konstantin Debljikov
Koliko znate o životu invalida?

Konstantin Debljikov se šali da je ruke izgubio u "nesreći s ribežom", a zapravo se nesretni slučaj dogodio prije pet godina za vrijeme izvođenja točke s plamenom.

Od tada 27-godišnji Debljikov koristi proteze ruku zahvaljujući kojima je postao poznat, pa se čak pojavio i u ruskoj TV seriji kao "kiborg".

"Bavim se suvremenim protezama i mogućnostima ugrađivanja umjetnih udova. Kao konzultant sam surađivao s nekolicinom ruskih proizvođača bioničkih ruku i testirao njihove proizvode", kaže Debljikov.

Zahvaljujući Konstantinovim javnim nastupima i otvorenom načinu života u ruskom je društvu poraslo zanimanje za život ljudi koji koriste bioničke ruke. Odgovarajući na pitanja čitatelja izdanja Tjournal, Debljikov je otkrio mnoštvo zanimljivih detalja o svakodnevnom životu "kiborga".

Ima li nešto što je lakše uraditi s protezama nego s pravim rukama?

Da. Lakše je preliti špagete kipućom vodom. Bioničke ruke ne osjećaju toplinu tako da nije potreban dodatni kuhinjski pribor. Pored toga, proteze se ne zamrzavaju zimi.

Kako te tretira služba sigurnosti na aerodromu?

Prilikom kontrloli prije ulaska u zrakoplov ja kažem da imam proteze. Obično me pregledaju pomoću ručnog detektora metala i sve prođe brzo i bez problema.

Pažnja kontrolora ovisi o zemlji. U Europi nitko ne postavlja suvišna pitanja, ali me u Aziji (primjerice, u Indiji) obično zamole da uđem u specijalnu prostoriju gdje me traže da skinem proteze, pa ih pregledaju iznutra i čak snimaju rendgenom.

Je li teško masturbirati s takvim rukama?

To je vjerojatno najzanimljivije pitanje u vezi s korištenjem proteza ruku. Treba razmisliti o smislu masturbacije u čovjekovom životu. To je tema za neku disertaciju!

Bioničke ruke nemaju povratnu vezu (što znači da vi ništa ne osjećate). One su napravljene od čelika. Prema tome, možete u istu svrhu koristiti kliješta, nema razlike. Proteze su smetnja za svaki taktilni kontakt.

Tučeš li se s nekim? Kolika je snaga takvih ruku? Možeš li nekome nanijeti bol?

Bioničke ruke su napravljene od čvrstog materijala. Mogao bih nekoga jako udariti kad to ne bi bilo toliko skupo! Cijena popravka proteze (kao i same proteze) je ogromna i zato treba udarati laktom naprijed ili natrag iz okreta, ili ne treba biti ratoboran (ja najradije biram ovu posljednju varijantu).

Kako reagiraš kada netko traži da ostaviš otisak prsta?

Odbijem to učiniti. Kad sam vadio putovnicu, službenica u policiji se grozničavo pokušavala sjetiti što se radi u takvoj situaciji. Na kraju je shvatila da u programu ima opciju "Slanje otiska prstiju fizički nije moguće".

Imaš li čip koji onemogućava krađu tvojih ruku?

Što ti pada na pamet?

Koliko snažno možeš nešto stisnuti šakom? Možeš li stisnuti staklenu bocu i razbiti je?

Bioničke ruke nemaju povratnu vezu i zato ja vizualno kontroliram snagu stiska. Pored toga, zvuk mehanizma prijenosa u ruci vam u svakom trenutku daje predodžbu o tome koliko je snažan vaš stisak.

Neke bioničke ruke mogu stegnuti predmet vrlo jako. Ja osobno nisam jako stegnuo nijednu bocu, ali sam razbio nekoliko čaša.

Koje su proteze na tržištu tehnološki najnaprednije i najskuplje?

Najskuplje su u ovom trenutku Ilimb Quantum, Taska hand i Michelangelo hand. One orijentacijski koštaju od 3 do 5 milijuna rubalja (50 000 do 80 000 dolara). Što više modela imate, više funkcija možete obavljati (jer postoje modeli koji su specijalizirani za određene funkcije, primjerice za sport i dizanje utega).

Rade li one na baterije?

Bioničke ruke koriste punjive baterije. One se mogu mijenjati ili su ugrađene u ruku. Daleko je zgodnije ako se mogu promijeniti, jer se, kada se istroše, samo stave druge. Baterije se pune pet-šest sati, a traju od jedan do tri dana, ovisno o intenzitetu aktivnosti korisnika i akumulatora.

Što misliš, hoće li te roboti poštedjeti ako počne rat između strojeva i ljudi?

Nadam se da će me strojevi u toj situaciji tretirati kao jednoga od svojih!

Ovdje pročitajte priču o Saši, mladoj Ruskinji koja živi bez jednog dijela debelog crijeva.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće