Časopis The National Interest posvetio je ovom događaju od prije pola stoljeća cijeli članak s ogromnim naslovom "Najmoćnija ruska atomska bomba mogla je jednim udarcem uništiti Los Angeles".
"Svatko tko bi se našao u radijusu od 80 kilometara od epicentra eksplozije dobio bi opekline trećeg stupnja. Ova bomba je bila tri tisuće puta jača od one koja je bačena na Hirošimu"- takvim zastrašujućim izjavama počinje spomenuti članak.
Pa ipak, za razliku od SAD-a, Sovjetski Savez nije testirao svoje oružje u gradovima. Kao što je poznato, "Car-bomba" je bačena na nuklearni poligon "Suhoj nos" (arhipelag Nova Zemlja).
Misija je povjerena bojniku Andreju Durnovcevu. On je bio zapovjednik bombardera Tu-95 "Medvjed" u koji je jedva smješten ovaj projektil "monstruoznih razmjera".
Bomba je bila dugačka skoro 8 metara, a u promjeru je imala preko 2 metra.
Bombarder "Medvjed" je letio u pratnji zrakoplova Tu-16 "Barsuk".
Bomba je bačena s padobranom da bi se usporio njezin pad. Kako se objašnjava u članku, time je zrakoplovima pružena šansa da "pobjegnu" od epicentra eksplozije.
S visine od 4000 metara bomba je padala tri minute.
"Udarni val je porazbijao prozore u radijusu od preko 800 kilometara", navodi se u članku. Svjedoci su vidjeli bljesak kroz debeo sloj oblaka iako su bili udaljeni oko 1000 kilometara od mjesta eksplozije."
Nuklearna gljiva je "urasla" u stratosferu.
"Amerikanci vole navoditi to kao primjer koliko je bio bezuman Hladni rat i koliko su Rusi bili bezumni. Rusi se, čini se, ponose time", citira spomenuto izdanje povjesničara Tehnološkog instituta Stevens Alexa Wellersteina.
Pri tome se u SAD-u ističe da je "Car-bomba" spadala među "najčistije" atomsko oružje, tj. kontaminacija okoliša od ove eksplozije je bila minimalna.