Pet glavnih mitova o legendarnom "Kalašnjikovu"

Legion Media
Vrijeme je za rušenje nekih zabluda o legendarnom automatu uz pomoć stroge provjere činjenica.

Nebrojene legende se raspredaju o najpopularnijem oružju na svijetu – automatskoj pušci "Kalašnjikov" (AK). Do sada su se pojavile glasine da ga nije izumio gospodin Kalašnjikov nego Nijemci (čiju su tehnologiju navodno Rusi ukrali), da je oružje neprecizno na preko 300 metara, i druge. Navodimo pet najpopularnijih zabluda, kao i istinu o AK.

Mit 1: Kalašnjikov je kopija njemačkog StG 44

Da, ova dva oružja izgledaju slično, a dotičnu njemačku pušku su sovjetski vojnici često uzimali kao trofej krajem Drugog svjetskog rata.

Ali prvi "njemački Kalašnjikovi" su pali u ruke sovjetske vojske tek 1944. S druge strane, do 1943. je konstruktor Aleksej Sudajev Crvenoj armiji već predstavio prvu varijantu automatske puške koju će nakon njegove smrti dovršiti Mihail Kalašnjikov. Ovaj potonji će godine 1947. pobijediti na tenderu za opskrbu vojske svojom puškom.

Ranih pedesetih godina prošlog stoljeća, Dance su optuživali da kopiraju Kalašnjikov i prave vlastitu jurišnu pušku za NATO snage, nazvanu "Madsen LAR".

Ključna razlika između AK i njemačkog StG 44 je očigledna unutar samih pušaka – one imaju potpuno različite mehanizme i spremnike municije (drugim riječima, njihovi okviri nisu uzajamno kompatibilni). Osim toga, obje imaju "vlastitu" konfiguraciju sklapanja i rasklapanja, a da i ne spominjemo vanjske razlike pušaka.

Međutim, ne treba biti nezahvalan: njemački konstruktori zaista jesu napravili doprinos razvoju sovjetske jurišne puške. Nakon ruske pobjede u Drugom svjetskom ratu, konstruktorski biro Huga Schmeissera je prebačen u Iževsk gdje je pomogao pri unapređivanju puške AK-47.

Mit 2: Kalašnjikov je jedinstven i nema suparnika

Da, Kalašnjikov je dobro oružje i predstavlja jedan od simbola revolucije i borbe za neovisnost čitavog niza zemalja iz cijelog svijeta, i to zahvaljujući jednostavnosti svoje konstrukcije, učinkovitosti, lakoj proizvodnji i održavanju koje nije zahtjevno.

Međutim, "platforma" Kalašnjikova nije jedinstvena. Česi su sa svojom jurišnom puškom "Čermak Sa vz. 58", došli do sličnih tehničkih rješenja.

Ova puška je gotovo klon AK, ali njen mehanizam funkcionira na drukčiji način. Osim toga, kao i u slučaju njemačkog StG 44, može koristiti samo svoje okvire za streljivo.

"Sa vz. 58" je imala dug život – u Istočnoj Europi je korištena do 2010. Ali ona nikada nije postala svjetski slavna na način na koji je to Kalašnjikov uspio iz razloga što nije bila pouzdana kao AK-47.

Mit 3: Kalašnjikov nije precizan na preko 300 metara

Pogađanje mete na toj udaljenosti nije laka stvar, međutim, dobro obučenim vojnicima nije problem pogađati mete ni s 400 metara. To je samo pitanje toga kako je puška konfigurirana, odnosno je li podešena na način kojim je preciznost uvećana.

Osim podešavanja puške, preciznost Kalašnjikova je poboljšana i usvajanjem sličnog principa koji se koristi kod snajperskog naoružanja – na metu se ne puca direktno, nego se koristi lučna putanja. Cilja se blago u stranu i prema gore, ovisno o vjetru, zračnom pritisku i udaljenosti. Sve to ne zvuči jednostavno, ali svaki profesionalni strijelac zna da pri djelovanju na velikim udaljenostima klimatski uvjeti i sposobnost prilagođavanja istim igraju veliku ulogu u preciznosti.

Mit 4: Jurišna puška Kalašnjikov je oduvijek bila savršena i obožavana od početka

Model iz 1947. se dobro pokazao na ispitivanjima, ali je legendarna reputacija o pouzdanosti i izdržljivosti Kalašnjikova rezultat brižljivog dotjerivanja u 12 godina koje su uslijedile.

AK kakav danas znamo je model iz 1959. koji je sam Kalašnjikov poboljšao, uklanjajući nedostatke koje je vojska otkrila. Među njima su bili nedostaci vezani za pouzdanost i izdržljivost – prva verzija puške se brzo prljala i kvarila. Njena preciznost je također predstavljala problem – konstruktoru je bilo dano na znanje da dolazi do značajnog raštrkavanja metaka tokom paljbe. Sve ovo je moralo biti dotjerano.

Na kraju je čak i nakon korekcija preciznost AK i dalje bila inferiorna u usporedbi s direktnim konkurentima koje je tada NATO koristio. Međutim, AK je imao veću udarnu moć i veću pouzdanost, čak i u blatu, kiši i snijegu.

Mit 5: Mihail Kalašnjikov je sam smislio AK

Ovo nije istina. Već smo djelomično odgovorili na ovo pitanje, ali ćemo još dodatno pojasniti.

Kalašnjikov je zaista bio briljantan konstruktor oružja, ali je pod njegovim nadzorom radio čitav tim ljudi. Sam projekt AK je predstavljao razvoj i nastavak Sudajevljeve ideje iz 1943. godine, potpomognut umijećem Nijemaca iz Schmeiserovog biroa krajem četrdesetih i početkom pedesetih godina prošlog stoljeća.

Prema tome, AK nije samo rezultat Kalašnjikovljeve ingenioznosti, nego i rezultat rada čitave vojske konstruktora i inženjera.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće