Ruska Federacija i Sjedinjene Države ostaju tehnološki lideri na polju naoružanja i u 2019. godini. Oboje imaju skrivene karte u svojim rukavima. U ovom članku ćemo govoriti o tri ruska oružja na koja bi trebalo obratiti pažnju.
Nova Putinova nuklearna raketa
Krajem 2018. ruski predsjednik Vladimir Putin je osobno pratio tijek balističkog testiranja nove interkontinentalne rakete tipa "Avangard", koja od ove godine štiti ruske granice.
Interkontinentalna balistička raketa "Avangard" je posljednja riječ ruske raketne znanosti. Za razliku od svih prethodnika i "konkurenata" iz inozemstva, u stanju je popeti se desetke kilometara uvis i letjeti do svoje mete kroz guste slojeve atmosfere, manevrirajući i zaobilazeći proturaketne "kišobrane" hipersoničnom brzinama. Takve sposobnosti ne posjeduje nijedna druga raketa današnjice.
To znači da raketa razorne snage 130 puta veće od one oslobođene u Hirošimi može letjeti do svoje mete brzinom od 20 Maha (oko 24 000 kilometara na sat).
"U ovom trenutku u inozemstvu ne postoje hipersonične tehnologije koje bi nuklearnom potencijalu drugih zemalja omogućile da dosegne razinu 'Avangarda'. Stoga, s razvojem ove nove rakete, Rusija je osigurala sigurnost svojih granica u desetljećima koja dolaze", izjavio je Dmitrij Safonov, bivši vojni analitičar lista Izvestija.
Međutim, "Avangard" je dio ruske nuklearne trijade, kojoj nije cilj izravno sudjelovati u neprijateljstvima ili "uništavati druge zemlje", nego odvratiti potencijalne agresore od napada na Rusku Federaciju. Zato ne morate strepiti da ćete vidjeti ovo nuklearno čudovište u akciji.
Sustav PZO tipa S-400 "Trijumf"
Još jedan ruski sustav,koji je "obišao cijeli svijet" je sustav protuzračne zaštite tipa S-400 "Trijumf" (ili, kako ga NATO naziva, "Growler").
U stanju je pronaći sve zračne mete oko sebe u radijusu od 600 kilometara i obarati ih već na udaljenosti od 400 kilometara od sebe. Nije bitno radi li se o krstarećoj raketi velikih manevarskih sposobnosti ili o interkontinentalnoj balističkoj nuklearnoj raketi koja ka Zemlji leti kroz svemir s drugog kraja svijeta - sustav će "vidjeti" sve, "zaključati" metu i oboriti je sa sigurne udaljenosti.
Njegova glavna razlika u odnosu na svog izravnog konkurenta oličenog u američkom sustavu MIM-104 "Patriot" je upravo ta sposobnost da "vidi" i obara mete u punom krugu oko sebe. "Amerikanac" je u stanju raditi i "gledati" samo u predodređenom smjeru, pri kutu od 180 stupnjeva.
Osim toga, razmještanje lansirnog sustava "Patriot" i njegova priprema za borbeno djelovanje traju čak pola sata! Za to će vrijeme rakete imati vremena da pogode svoje mete, a bitka će biti izgubljena.
Konačno, "Amer" pogađa mete na upola manjem rastojanju - 180 kilometara, spram 400 km kod ruskog sustava. Ovo ima važnu ulogu, ne samo u borbi protiv raketa, nego i protiv lovaca i bombardera - ovi potonji nemaju šansi s udaljenosti osloboditi svoje bojeve glave kada se suoče sa S-400.
Gore navedeni faktori su razlog zbog kojeg čak i članice NATO-a preferiraju kupnju ruske opreme, unatoč prijetnjama ekonomskim sankcijama protiv njih.
Tenk nove generacije T-14 "Armata"
Tehnika na platformi "Armata", a prije svega tenk T-14, nova je u svijetu i uopće u izgradnji teških oklopnih vozila u 21. stoljeću.
Tenk T-14 je postao prvi tenk treće generacije u svijetu. Opremljen je glatkocijevnim topom 2A82 kalibra 125 mm (uz mogućnost montiranja topa 2A83 kalibra 152 mm), s potpuno digitaliziranim daljinskim upravljanjem. Jednostavno rečeno, ovo je jedini tenk na svijetu s "besposadnom" kupolom, jer se čitava posada nalazi u izoliranoj oklopnoj kapsuli sa snažnim frontalnim oklopom, odakle upravlja vozilom. Ovo tehnološko rješenje omogućuje posadi da preživi čak i u slučaju izravnog pogotka i eksplozije streljiva u vozilu.
Pri tome je oklop ovog tenka u stanju izdržati pogotke većine suvremenih protuoklopnih granata i raketa u svijetu.
Vitalij V. Kuzmin
Kad smo već kod zaštite, T-14 posjeduje novi sustav aktivne zaštite tipa "Avganit", koji je u stanju fizički uništavati mete i onesposobljavati ih. Sastoji se od četiri fazirane rešetke antena koje "hvataju" protivničke projektile koji prilaze vozilu kako bi oni bili onesposobljeni pomoću lasera, radara ili dimne zavjese.
U slučaju da se projektil "probije" kroz radar i lasere, na scenu stupa dinamička zaštita tipa "Malahit", koja zaustavlja rakete.
"Najbliži američki rival Armati je tenk Abrams. Ovo vozilo je 'presvučeno' dobrom dinamičkom zaštitom, ali ne posjeduje oklopnu kapsulu za posadu. Zato su u slučaju izravnog pogotka protuoklopnim streljivom šanse za spašavanje posade manje", primjećuje Safonov.
Prema njegovim riječima, važna razlika između ova dva tenka jesu i njihovi topovi, kao i kadenca, odnosno broj ispaljenih projektila u minuti.
"Tenk T-14 je u stanju postići kadencu od deset projektila u minuti, uz sposobnost pogađanja meta na razdaljinama do sedam kilometara. S druge strane, kadenca američkog Abramsa je svega tri granate u minuti, s maksimalnim dometom od 4600 metara. Ta dva kilometra razlike mogu imati odlučujuću ulogu u borbama s militantima na Bliskom istoku", zaključuje analitičar.