"Naše kolege bioinženjeri napravili su jedinstvene polimerne čestice koje smo mi, kao imunolozi, htjeli proučiti s točke gledišta njihovog utjecaja na imunološki sustav. Prije svega nas je zanimao upalni odgovor koji je ključan kada se radi o zarastanju rana", objašnjava Marija Drucka, vodeća znanstvena suradnica Instituta za molekularnu biologiju Ruske akademije znanosti u Moskvi.
Ljudska koža spada među rijetke organe našeg tijela koji se mogu regenerirati čak i kad zadobiju najteže ozljede. Znanstvenici odavno pokušavaju shvatiti što upravlja procesom regeneracije i što izaziva da se povremeno formiraju ožiljci, dok u drugim slučajevima dolazi do potpune zamjene tkiva.
Promatranje kako nastaju ožiljci, a kako glatka koža, pokazalo je da se oba ova procesa rukovode različitim kombinacijama gena, o čijoj razini aktivnosti ovisi kako će se razvijati proces regeneracije tkiva. Primjerice, isključenje gena TNF dovodi do ubrzanog cijeljenja rane i formiranja ožiljka, dok se pokazalo da je niska koncentracija bjelančevine IL-6 vezana za sporo zarastanje rana. Kako objašnjavaju Drucka i njezini kolege, drugi proces se može pojačati, ne mijenjajući strukturu samih gena, uz pomoć nanočestica koje se sastoje od različitih tipova umjetne svile i drugih biopolimera. One pomažu različitim tipovima matičnih stanica kože da migriraju u ranu i formiraju nove slojeve tkiva.
Znanstvenici su do ovog zaključka došli promatrajući kako je nekoliko nanočestica od želatine i analoga paukove niti i niti dudovih svilaca utjecalo na ponašanje kulture stanica kože u epruveti i u dubokim zasjekotinama na koži miševa. Prvobitno su, prema riječima imunologa, oni ove nanočestice promatrali kao svojevrsne "kontejnere" za prijenos drugih bjelančevina i genetske terapije na mjesto ozljede, ali prvi eksperimenti su pokazali da same nanočestice mogu ubrzati zacjeljivanje rana i spriječiti pojavu ožiljaka.