"Zaprašivač usjeva": Sovjetsko avio-čudo koje čak može i letjeti unatrag (FOTO)

An-2 nazivaju "Colt" po NATO klasifikaciji, ali je u SSSR-u i Rusiji dobio nježniji nadimak "Anjuška" (deminutiv od Anja), a poznat je i jednostavno kao "zaprašivač kukuruza".

Ovaj zrakoplov je Konstruktorski biro Antonov - tada lociran u Novosibirsku (nekih 3300 kilometara istočno od Moskve) - napravio 1947. godine. Izvorno je osmišljen kao zrakoplov za poljoprivredne namjene. Međutim, ispostavilo se da je sposoban za čitav niz drugih funkcija.

Zrakoplov se koristio za sport, transport raznovrsnog tereta i putnika. Također je modificiran za potrebe vojske, pa se koristio i u mnogim vojnim sukobima.

An-2 su koristile vojske preko pedeset zemalja. Prije svega kao izviđačku letjelicu, zato što je u stanju letjeti vrlo nisko i tako izbjeći neprijateljske radare.

Ovo "leteće čedo" Olega Antonova može ponijeti 10-12 putnika ili 1000 kilograma tereta, i dopremiti ih praktički bilo gdje. Može polijetati i slijetati na prilično grube i neuređene površine, a dovoljne su mu iznenađujuće kratke uzletno-sletne staze.

Niski troškovi održavanja i efektivnost učinili su ovaj zrakoplov osnovnim transportnim sredstvom u udaljenim dijelovima Sovjetskog Saveza: Sibiru, dalekom sjeveru i središnjoj Aziji.

Dvokrilna konstrukcija mu pruža veliku snagu penjanja. To omogućuje zrakoplovu brzo polijetanje, lebdenje, pa čak i letenje unatrag ukoliko uleti u snažan čeoni vjetar.

Ovaj zrakoplov može usporiti na brzinu od svega 40 kilometara na sat, što je korisno pri padobranstvu i "skydivingu".

Proizvedeno je oko 19 000 primjeraka zrakoplova An-2 u SSSR-u i Poljskoj. Tisuće su napravljene u Kini, a ušao je i u Guinnessovu knjigu rekorda kao zrakoplov koji se najduže proizvodio - preko 60 godina.

Kako je to jedan novinar BBC-ja primijetio, "da je An-2 napravljen i proizvođen s druge strane Berlinskog zida, njegov otporan dizajn bi ga možda učinio daleko poznatijim zrakoplovom nego što jest".

Rusija sada razmatra modernizaciju An-2 dvokrilca TBC-2 DTC, koji bi imao teretni kapacitet od 3000 kilograma i prosječnu brzinu od 350 kilometara na sat.