Kako će SAD reagirati na navodne snimke MiG-31 s novom raketom?

U SAD-u se nastavila aktivna rasprava oko snimke na kojoj je navodno fotografiran ruski presretač MiG-31 s novom raketom. Točnije, riječ je o maketi nove rakete koju je nosio ovaj zrakoplov. Ovaj tip naoružanja je u američkim medijama proglašen "zastrašujućim protusatelitskim projektilom, koji je sposoban ugroziti orbitalnu grupaciju američkih vojnih satelita". Ispitivanje ove rakete je počelo još 2016.godine, ali se njena maketa koja je postavljena platformi nosaču MiG-31 pojavila tek nedavno.

Prema posljednjim podacima, ova raketa bi trebala ući u oružani sastav ruskih zračno-kozmičkih snaga za neke 2-3 godine (spominje se 2022. godina). Međutim, veliki broj stručnjaka iz područja naoružanja smatra da će se ovo oružje pojaviti puno ranije od pretpostavljenog vremenskog razdoblja.

Naravno svaka informacija iz vojne sfere koja u sebi sadrži riječ "protusatelitsko", "antisatelitsko" stvara veliku pomutnju u američkim medijima koji su izuzetno osjetljivi na svemirsku komponentu svoje vojske, koja je osnovni čimbenik tehnološke dominacije nad ostalim vojskama svijeta. Naime orbitalna grupacija vojnih satelita koje posjeduje SAD strukturalno nije samo dio vojne komponente, nego ima odlučujuću funkciju i u cjelokupnom tehnološkom razvoju ove države. Američki sateliti danas izvršavaju ogroman broj različitih zadataka: od navigacije i praćenja sinoptičke meterološke situacije pa sve do navođenja visokopreciznog oružja. Oni koordiniraju pokrete, ali i upotrebu vojske, mrežnocentrično upravljaju najsloženijim borbenim operacijama, osiguravaju specijalne kanale veze itd.

Svako ugrožavanje ove komponente oružanih snaga SAD-a, predstavlja veliku opasnost za SAD. Moderne američke rakete bez podrške orbitalne grupacije vojnih satelita praktički bile beskorisne, a bez satelitske podrške američka obaveštajno-izviđačka komponenta bi postala kratkovida i neučinkovita.

U ovom trenutku orbitalna grupacija koju posjeduje SAD je najveća na svijetu. Njenu osnovu predstavlja grupa satelita koji rade na različitom frekvencijskom spektru: EHF (44/20 GGc), SHF (8/7 GGc), Ka (30/20 GGc) i UHF (225–400 MGc). Osnovni vojni sateliti koji se nalaze u sastavu američke vojske su: DSCS (Defense Satellite Communications System) koje će zamijeniti napredniji model WGS (Wideband Global SATCOM system) koji radi u širokopojasnom spektru, UFO koje će zamijeniti napredniji model MUOS (rade u uskopojasnom spektru) i sateliti za zaštićene kanale veze MILSTAR (Military Strategic and Tactical Relay) koji će zamijeniti USA-234/ AEHF-2 koji rade u ultravisokom frekvencijskom spektru. Tu treba dodati i sustav primopredajnih satelita za izviđanje-Satellite Data System SDS poznatiji kao "Kvazar". Aktivno se upotrebljava i sustav TacSat koji predstavlja mrežu komunikacijsko-izviđačkih satelita koji upravljaju pomorskim i zrakoplovnim kapacitetima koji se nalaze u sastavu američke ratne mornarice. U okviru ovog sustava postoji poseban segment koji je specijaliziran za osiguravanje operacija koje izvode izviđačke i udarne bespilotne letjelice američke vojske.

Poslije otkrivanja spomenute informacije da Rusija aktivno radi na razvoju protusatelitskog raketnog naoružanja klase zrak-svemir (treba napomenuti i da se osim raketa zrak-svemir razmatraju i modeli raketa zemlja-svemir koji bi bili upotrijebljeni s novog sustava PRO S-500 "Prometej") u Pentagonu je započela intenzivna rasprava "Što sad?" i koliko u stvari može biti koristan izlazak iz Sporazuma o uništenju balističkih raketa kratkog i srednjeg dometa (DRSMD).