S ruske strane, kandidat je pancirna ploča koja se proizvodi u Novosibirsku i za koju proizvođač tvrdi da pruža zaštitu čak i od snažnih snajperskih metaka puške SVD. S druge je strane neidentificirana pancirna ploča uvezena iz Kine.
Otpornost pancirnih ploča je najprije ispitivana pri djelovanju pištoljem slovačke proizvodnje tipa "Grand Power" K100 u kalibru 9x19 mm. Ruski je oklop bio gotovo netaknut, međutim, na veliko iznenađenje, ovaj pištoljski metak se zabio skoro do polovice kineske pancirne ploče.
Eksperiment je potom nastavljen sačmaricom u kalibru 12 Magnum. Sačma nije probila kinesku pancirku, ali je napravila veliko ispupčenje s unutarnje strane, što bi kod korisnika nesumnjivo dovelo do kontuzije, pa i slomljenih rebara. Ruski oklop je također "zaradio" ispupčenje, no daleko manje od svog kineskog konkurenta.
Red je došao na "Kalašnjikov", sa svojim čuvenim kalibrom 7,62x39 mm, premda je do ovog trenutka već i sam voditelj primijetio da "nema puno smisla pucati dalje". Upotrebljeni model pripada generaciji automata iz 1969. godine. Njegov "udarac" u kineski oklop napravio je sa stražnje strane ploče ispupčenje koje bi sasvim sigurno ubilo korisnika. S druge strane, ispupčenje s unutarnje strane ruske pancirne ploče bilo je gotovo zanemarivo.
U sljedećoj etapi eksperimenta upotrijebljen je ruski snajper DVL10 M2, ali s NATO streljivom .308 Winchester. Ovaj metak je gotovo potpuno rasturio kompozitnu keramiku kineske pancirne ploče i napravio ogromno ispupčenje s unutarnje strane, dok je kod ruskog modela ispupčenje ponovno bilo neznatno.
Konačno, posljednja etapa testiranja izvedena je iz razorne snajperske puške TSVL-8 "Staljingrad", i to streljivom .338 Lapua Magnum. Ovaj metak je sa stražnje strane kineske pancirke doslovno napravio loptu, dok je kod ruskog konkurenta ispupčenje bilo nešto veće nego ranije, ali i dalje relativno malo.
Sve u svemu, nema nikakve sumnje da se balistička zaštita ruske i kineske proizvodnje ne može usporediti.