Postavlja se pitanje zašto je na planetarnom tržištu naoružanja ruski sustav S-400 toliko tražena akvizicija, i što ga toliko razlikuje od sustava S-300? Na ovo je pitanje odgovorio Charlie Gao, stručnjak iz oblasti obrane i sigurnosti koji dolazi iz američkog informativnog portala The National Interest, a kojeg prenosi ruski internetski portal RG.
Prema riječima američkog stručnjaka, ruski raketni sustav protuzračne obrane S-400 predstavlja daljnju modifikaciju prethodnih raketnih sustava velikog dometa S-300. Još je 2007. godine najnoviji ruski PZO sustav velikog dometa po prvi put demonstriran na sajmu zrakoplovne tehnike i naoružanja MAKS, gdje se po svojim predstavljenim komponentama praktički ni u čemu nije razlikovao od najnaprednije verzije raketnog sustava S-300 koji je nosio oznaku PMU-2. U tim danima se svog prvog prezentiranja vojno-stručnoj i široj javnosti ovaj sustav umjesto današnjeg naziva S-400 označavao kao S-300 PMU-3, što je u osnovi predstavljalo treći paket modernizacije raketnog sustava S-300.
Tek odskora je postalo kristalno jasno da je raketni sustav S-400 daleko napredniji u odnosu na sve varijante raketnog sustava S-300 i da se s njima ne može usporediti ni po jednoj osnovi, prije svega radi integracije najnovije raketne i radarske tehnologije. Dakle, iako je izvana gledajući ovaj kompleks bio dosta sličan sustavima serije "300", on se po svojim tehničko-taktičkim karakteristikama toliko razlikovao u odnosu na njega da je to praktički bilo novo oruđe PZO.
Jedna od glavnih karakteristika novog protuzračnog raketnog sustava bila je sposobnost upotrebe čak četiri različita tipa raketa s drugačijim taktičkim zadaćama, gdje je praktički jedan sustav oko sebe mogao uspostaviti zonu ešalonirane PZO obrane. Na ovaj način, S-400 je za razliku od svog prethodnika postao daleko fleksibilniji raketni sustav, koji se jednako učinkovito mogao boriti protiv gotovo svih poznatih zračnih ciljeva.
Efektivni domet sustava S-400 se također ozbiljno povećao u odnosu na sve varijante sustava S-300. Tako su bazične verzije raketa koje je koristio S-400 mogle oboriti cilj na daljini od oko 240 km, dok je, recimo, verzija sustava S-300 PMU-1 to isto mogla učiniti na max. 150 km, a verzija PMU-2 na 200 km. Najnovija raketa specijalno razvijena za sustav S-400, koja nosi oznaku 40N6, projektirana je za presretanje zračnih ciljeva na daljinama do 400 km.
Prema riječima američkog stručnjaka, napredne sposobnosti raketnog sustava PZO S-400 su rezultat permanentne evolucije prethodnog sustava S-300, gdje se dobilo oružje koje je daleko moćnije od svojih prethodnika i koje odlikuje naglašena univerzalnost.
"Sposobnost presretanja balističkih ciljeva, široka lepeza dostupnih raketa i višekanalnost osigurat će ovom sustavu nezamjenjivost u dugom vremenskom razdoblju. S-400 je napravljen na bazi pozitivnih iskustva prethodnih ruskih sustava velikog dometa i kao takav predstavlja ozbiljnu opasnost", zaključio je američki stručnjak.