Kako elitni 22. armijski korpus ruske vojske čuva najveći nepotopivi nosač zrakoplova na svijetu

Slobodan Đukić
Na Krimu se nalazi velika vojno-pomorska baza, cijeli jedan armijski korpus, dvije divizije s respektabilnom količinom najsuvremenije borbene tehnike. U posljednje četiri godine ruska vojska je od Krima napravila "neosvojivu tvrđavu", koju je nedavno učinkovito povezala s kopnom preko strateški važnog Krimskog mosta. Koji se sve borbeni sastavi nalaze na teritoriju ruskog poluotoka Krima i kakvom borbenom tehnikom raspolažu možete pročitati u glavnom dijelu teksta.

22. armijski korpus je spreman izdržati atomski udar

Kopnene snage koje su raspoređene na Krimu nalaze se u sklopu novoformiranog 22. armijskog korpusa (22. AK) koji predstavlja operativni borbeni sastav formiran 10. veljače 2017. godine, sa stožerom u Sevastopolju. Korpus objedinjuje kopnenu vojsku Crnomorske flote, a njezin osnovni zadatak je zaštita obala poluotoka od napada s mora, tj. eventualnog pomorskog desanta. Pored toga, u zoni odgovornosti 22. armijskog korpusa se nalazi Perekopski prolaz širine 30 kilometera (pojas zemljišta koji razdvaja Azovsko i Crno more), koji povezuje Krim s kopnom.

Osnova 22. armijskog korpusa je 126. samostalna obalska brigada jačine 2000-2500 ljudi, koja je bazirana u gradiću/garnizonu Perevalno. Ovaj garnizon se nalazi između gradova Simferopolja i Alušte. Brigada je uvelike profesionalizirana, i potpuno opremljena najsuvremenijom borbenom tehnikom. Konkretno, tenkovski bataljun ove brigade je opremljen posljednjom modifikacijom osnovnog borbenog tenka T-72, koji nosi oznaku T-72B3. U istom mjestu je raspoređen i 8. samostalna artiljerijska pukovnija obalne obrane jačine 1000 vojnika i časnika. Ova pukovnija ima zadatak na sebe prva primiti udar u slučaju eventualnog napada kopnenih snaga neprijatelja preko Perekopskog prolaza. Pukovnija je sposobna odbiti bilo kakvu oružanu agresiju koja bi došla iz ovog smjera, zahvaljujuću uvježbanosti svog ljudstva, ali i suvremenom naoružanju kojim raspolaže, a koje se sastoji od samohodnih protutenkovskih sustava 9K123-1 "Hrizantema-S", samohodnih haubica "Msta- S "i moderniziranih višecijevnih lansera raketa 9K51M" Tornado-G ".

Obrana Sevastopolja je povjerena 15. samostalnoj raketnoj brigadi, koja predstavlja glavnu udarnu pesnicu 22. armijskog korpusa u borbi protiv pomorskih borbenih potencijala neprijatelja. U arsenalu ove brigade se nalaze raketni sustavi klase obala-more 3K60 "Bal" i 3K55 "Bastion-P" , koji u svom naoružanju imaju rakete H-35 i P-800 "Oniks". Ove rakete su sposobne uništiti površinske brodove velikog deplasmana na daljinama od 260 do 500+ km. Raketni protubrodski sustavi 22. armijskog korpusa pokrivaju veći dio istočnog i centralnog bazena Crnog mora, i imaju sposobnost svojim raketama dobaciti do turske obale.

Posljednju liniju obrane čine pomalo vremešni, ali i dalje upotrebljivi sovjetski raketni sustavi "Rubež" koji mogu pogoditi površinske brodove na daljinama do 80 km. Sustavi se nalaze u naoružanju 854. samostalne raketne pukovnije, koja je bazirana u Sevastopolju.

Ukoliko se napadač unatoč masovnoj primjeni ovih sredstava nekako uspije dočepati obale, na njezinim prilazima će ga dočekati vjerojatno najžilavije pješaštvo na svijetu, koje se nalazi u sastavu 127. izviđačke i legendarne 810. samostalne brigade mornaričkog pješaštva Crnomorske flote.

Za odbijanje napada iz zračnog prostora koji bi bio fokusiran na vojne ciljeve (raketne baterije klase obala-more koje se nalaze unutar 22. armijskog korpusa), ali i na civilne ciljeve na Krimu, zadužena je 1096. protuzračna raketna pukovnija, koja je raspoređena oko grada Sevastopolja. Ona u svom naoružanju posjeduje raketne sustave kratkog dometa 9K33 "Osa" i raketne sustave srednjeg dometa 9K317 "Buk-M2". Prema pojedinim informacijama, ova pukovnija u narednoj godini treba dobiti kontigent trenutno najmodernije varijante sustava "Buk", koji će nositi oznaku Buk-M3 "Viking".

Na kraju krajeva, ukoliko se jedinice protuzračne obrane 22. armijskog korpusa suoče s napadom koji po svom intenzitetu i opsegu nadilazi njegove obrambene mogućnosti, u svakom trenutku je spremna priskočiti u pomoć 4. zrakoplovna armija koja se nalazi u sastavu ZSS ruske vojske. Glavni stožer 22. armijskog korpusa se nalazi na 24-satnoj zaštićenoj vezi sa zapovjedništvom 4. zrakoplovne armije ZSS.

4. zrakoplovna armija ima zadatak očistiti zračni prostor iznad Crnog mora

Jedinice Zračno-svemirske vojske na Krimu se sastoje iz dvije krupne formacije - 27. mješovite zrakoplovne divizije koja je bazirana na vojnom aerodromu Belbek, i 31. divizije protuzračne obrane koja je raspoređena u Sevastopolju. 27. mješovita zrakoplovna divizija se sastoji od tri zrakoplovne pukovnije:

  • 38.. zrakoplovne lovačke pukovnije koja je bazirana na aerodromu Belbeku i koja se sastoji od eskadrila opremljenih lovačkim zrakoplovima Su-27SM i Su-30M2,
  • 37. mješovite zrakoplovne pukovnije kojoj je glavni zadatak borba s neprijateljskim kopnenim i pomorskim ciljevima, a koja je naoružana eskadrilama bombardera velikog doleta Tu-22M3, Su-24M2 i jurišnicima Su-25 i,
  • 37. helikopterke pukovnija koja se sastoji od napadnih i vojno-transportnih helikoptera različitog tipa.

37. helikopterska pukovnija je bazirana na aerodromu Džankoj na sjeveru poluotoka Krima, nedaleko od Perekopskog tjesnaca, i sastoji se iz tri eskadrile od kojih je svaka pojedinačno opremljena udarnim helikopterima Ka-52 "Aligator", Mi-28N i Mi-35N i vojno-transporntim helikopterima Mi-8AMTŠ. Njezino baziranje u gradu Džankoju određuje i njezinu osnovnu namjenu, a to je pružanje aktivne vatrene potpore kopnenim jedinicama 22. AK u cilju neutralizacije bilo kakvog napada koji bi došao iz kopnenog pravca preko Perekopskog prolaza.

Protuzračna i proturaketna obrana je povjerena ešalonima 31. divizije PZO sa stožerom u Sevastopolju. Ova divizija je prvobitno bila naoružana raketnim sustavima S-300PS, da bi od 2016. godine započeo intenzivan proces njezinog preoružavanja, kada su njezine raketne pukovnije (12. sevastopoljska i 18. feodosijska) opremljene moćnim sustavima velikog dometa 40R6 S-400 "Triumf" . Pored toga, ova divizija u svom sastavu ima i hibridne topovsko-raketne sustave kratkog dometa "Pancir-S1", koji su raspoređeni oko najvažnijih vojnih i gospodarskih objekata na poluotoku.

Još jedna važna komponenta koja se nalazi u sklopu protuzračne obrane poluotoka jest i avijacija Crnomorske flote, koja se sastoji od dvije zrakoplovne pukovnije. 43. samostalna jurišna zrakoplovna pukovnija je bazirana na aerodromu Novofedorovka koji se nalazi u blizini grada Sakija. Ona je opremljena eskadrilama bombardera Su-24 + izviđačkom varijantom ovog zrakoplova Su-24MR, ali i iznimnim lovcima 4++ generacije Su-30SM. Na aerodromu Kača je razmješten 318. mješovita zrakoplovna pukovnija koja raspolaže s protupodmorničkim zrakoplovima-amfibija Be-12, vojno-transportnim zrakoplovima An-26 i helikopterima za potragu i spašavanje Ka-27.

Crnomorska flota gađa ciljeve u radijusu i do 2500 kilometara

Brodovi ruske Crnomorske flote koji se baziraju na poluotoku Krimu nalaze se u redovnom borbenom dežurstvu u istočnom Sredozemlju (pomorsko osiguranje operacije ruske vojske u Siriji), sudjeluju u mnogobrojnim međunarodnim vojnim vježbama sa zemljama partnerima, gdje ponosno pronose Andrejevsku zastavu tisućama nautičkih milja daleko od svog doma. Na današnji dan Crnomorska flota se sastoji od jedne raketne krstarice, šest velikih patrolnih brodova velike autonomije plovidbe (tri ova broda su urađena po projektu 11356 "Burevestnik" koji u svom naoružanju posjeduje krstareće rakete "Kalibr" i supersonične protubrodske rakete "Oniks"), sedam velikih desantnih brodova, sedam malih raketnih brodova od kojih su tri naoružana krstarećim raketama "Kalibr" ("Bujan-M"), šest dizel-električnih podmornica klase "Varšavjanka" (sve opremljene KR "Kalibr"), tri mala protupodmornička broda i na desetke ostalih brodova koji imaju logističku ulogu.

Trenutno se ulažu izvanredni napori kako bi se značajno unaprijedile borbene sposobnosti Crnomorske flote. Do 2021. godine u njezin sastav će ući tri velika patrola broda projekta 11356 naoružana raketnim kompleksom "Kalibr": "Admiral Butakov", "Admirak Istomin" i "Admiral Kornilov". Ove fregate su već spuštene u vodu i u tijeku su njihova intenzivna testiranja. U isto vrijeme, pomorskim jedinicama Crnomorske flote će se isporučiti i šest malih raketnih brodova projekta 22800 "Karakurt", čime će ovaj operativno-strateški sastav ruske Ratne mornarice dobiti na svom udarnom potencijalu.

Ovakvim rasporedom snaga, Krim je danas jedna od najzaštićenijih regija unutar Ruske Federacije. Multividovska borbena grupacija, koja je raspoređena na poluotoku, ima sposobnost odbiti svaki napad na Krim, bez obzira na to dolazi li on s kopna, mora ili zraka. U krajnjoj mjeri, ova grupacija može u uvjetima velike nadmoćnosti neprijatelja u živoj sili i materijalno-tehničkim sredstvima pružiti izuzetno žilav otpor i "usporiti" njegovo napredovanje sve dok ne pristignu adekvatna pojačanja iz dubine ruskog teritorija. Nepotopivi nosač zrakoplova (vrlo često se u geostrateškoj terminologiji ovim izrazom opisuje Krim) je u prethodnom razdoblju imao jedan veliki problem, a to je nepostojanje kopnene veze s dubinom ruskog teritorija, što je u velikoj mjeri kompliciralo njegovu eventualnu obranu. Izgradnjom Krimskog mosta ovi problemi su u potpunosti eliminirani, jer je osigurana "arterija" velike propusne moći, što ovaj dio Ruske Federaciji čini praktički neosvojivim teritorijem.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće