Padobranski sustav D-1
wikimedia.org
Kao što se prvi poljubac nikad ne zaboravlja, tako i prvi skok padobranom predstavlja događaj koji zauvijek ostaje u sjećanju svakog padobranca. Ruski padobranci svoju vojničku karijeru u služenju u vrlo zahtjevnom rodu vojske kakve su Zračno-desantne jedinice započinju s padobranom D-1. Zbog svoje težine koja iznosi 17,5 kilograma i dimenzija otvorene padobranske kupole, ovaj padobran se u ruskim padobranskim jedinicama uspoređuje s velikim listopadnim drvom hrastom. Za vrijeme SSSR-a to je bio najmasovniji padobran koji se koristio za vrijeme obuke i prvih skokova mladih padobranaca, a tako je ostalo i danas.
Glavne odlike ovog padobrana su jednostavnost i pouzdanost prilikom primjene, što je u suštini i najvažnije za jednog padobranca. Minimalna visina s koje može se prizemljiti padobranac koji u svojoj opremi koristi ovaj padobran iznosi svega 150 metara od tla. Srednja brzina propadanja ne prelazi 5 m/s, dok horizontalna brzina prilikom lebdenja nije veća od 2,5 m/s.
Smatra se da su padobrani s okruglom kupolom praktički neupravljivi. Međutim, suvremena modifikacija ovog padobrana koja nosi oznaku D-1-5U ima specijalne proreze na kupoli, koji omogućuju padobranu da koliko-toliko može manevrirati po horizontali, dok pada na zemlju.
Padobranski sustav D-10
Popularna "desetka" predstavlja osnovni padobranski sustav koji se nalazi u Zračno-desantnim jedinicama Rusije. D-10 je namijenjen kako za trenažne, tako i za borbene padobranske skokove. Njegova konstrukcija dozvoljava desantiranje padobranaca s punom borbenom opremom iz praktički svih zrakoplovno-transportnih platformi kakvi su zrakoplovi Il-76, An-22 i An-26, uključujući tu i "Kukuruznika" An-2, kao i vojno-transportne helikotere Mi-8 i Mi-26.
Kod ovog padobrana jedino ograničenje u njegovoj uporabi je maksimalna dozvoljena težina padobranca s opremom koji se pomoću njega spušta, a koja ne smije biti veća od 150 kilograma. Maksimalna visina s koje se pomoću D-10 može izvesti skok iznosi 4000 metara, a minimalna 200 metara. Ovisno o visini s koje se izvodi skok, padobran se može aktivirati odmah poslije napuštanja zrakoplova, ili sa "zadrškom" prilikom slobodnog pada.
Pri masovnom desantiranju može se vidjeti kako padobranci koji napuštaju vojno-transportni zrakoplov Il-76 nekoliko sekundi lete praktički u fazi slobodnog leta, gdje se umjesto velike kupole vidi mali stabilizirajući padobran koji im treperi iza leđa. Nakon tri sekunde padobranac povlači prsten i aktivira ruksak s osnovnim padobranom. Ukoliko nekim slučajem padobranac propusti učiniti ovu radnju (tehnički problem ili jednostavno blokada uslijed straha), aktivira se automatski osigurač koji to radi umjesto njega.
Padobranski sustav "Arbalet-2"
Prvi kupola-krilo padobrani pojavili su se u Zračno-desantnim jedinicama ruske vojske u obliku padobranskog sustava specijalne namjene "Arbalet-2". Njegova glavna karakteristika je upravljivost leta prilikom desanta, pomoću koje se padobranac može spustiti na točno određenu lokaciju prizemljenja.
"Arbalet-2" omogućuje sigurno izvođenje desanta pri težinama i do 150 kilograma, u rasponu temperatura od -35 do +35 stupnjeva Celzija, pri iskakanju iz zrakoplova koji leti brzinom do 350 km/h. Važno je naglasiti da se glavni i pomoćni padobran koji se nalaze u opremi padobranca nalaze u istom ruksaku i da su identični po svom izgledu i karakteristikama. Konstrukcija sustava za vješanje dodatne opreme s prednje strane ruksaka omogućuje dodavanje dodatnog tereta težine do 50 kilograma koji se nalazi u posebnom kontejneru s autonomnim padobranskim sustavom UFKPS-50.
"Arbalet-2" se uglavnom koristi unutar izviđačko-diverzantskih i specijalnih sastava Zračno-desantnih jedinica.
Padobranski sustav "Stejer"
Predstavlja još jedan ruski padobranski sustav specijalne namjene. Baš kao i "Arbalet-2", on se sastoji od dvije kupole-krila (osnovna i pomoćna) koje se nalaze u zajedničkom kontejneru.
Njegova osnovna namjena je izvođenje padobranskog desanta specijalnih borbenih sastava s visine od 400-8000 metara. Maksimalna brzina zrakoplovne platforme iz koje iskaču padobranci je ograničena na 350 km/sat. Sustav vješanja kod ovog padobrana također ima mogućnost dodavanja teretnog kontejnera/ruksaka koji se nalazi s prednje strane padobranca, kao i mogućnost vješanja naoružanja i ostale padobranske opreme ako je to potrebno.
alamy
Treba napomenuti da ovaj padobranski sustav omogućuje skok u tandemu. Ovo je vrlo važna funkcija koja je upotrebljiva u hitnim situacijama, kada je, primjerice, na nepristupačnom terenu potrebna brza intervencija specijalista liječnika, koji nema iskustva s padobranskim skokovima. Također, ovo se može primijeniti i na ostale jedinice za posebne namjene unutar vojske, koje nemaju padobransko iskustvo, kao što su specijalisti za navođenje lovačko-bombarderske avijacije, artiljerijske vatre i sl.
Danas se ovaj padobranski sustav uglavnom koristi u specijalnim jedinicama Ministarstva unutarnjih poslova Rusije - Rosgvardiji. Konkretno, on se upotrebljava u padobransko-desantnoj obuci specijalaca koji se nalaze u sastavu 604. Centra specijalne namjene "Vitezovi".
Padobranski sustav "Šturm"
Zajedno s padobranskim sustavom D-14 "Šelest", u Rusiji je osmišljen i napravljen još jedan jedinstveni sustav za potrebe specijalnih jedinica iz sastava Zračno-desantnih snag. Radi se o padobranskom sustavu "Šturm" s kojim se padobranci mogu desantirati s visine od svega 70-80 metara.
Za razliku od standardne opreme, padobranski sustav "Šturm" ne posjeduje ruksak s padobranom. Kupola padobrana je spakirana u posebnoj vreći, koja se nalazi iznad svakog padobranca na specijalnoj gondoli unutar zračne platforme (zrakoplov ili helikopter). Prilikom napuštanja letjelice padobranac svojom težinom aktivira ovu vreću iz koje izlazi kupola padobrana, koja se praktički odmah otvara.
Glavna namjena ovog padobrana je maksimalno skraćivanje vremena desanta. Jedna od taktičkih varijanti kada se ovaj padobran efektivno može upotrijebiti jest desant na dobro utvrđene pozicije neprijateljske obrane, neposredno poslije zračnog napada ili artiljerijske pripreme. Primjerice, ova taktika se najbolje može opisati prilikom upotrebe vojno-transportnog helikoptera Mi-8AMTŠ u kojem se nalazi skupina padobranaca. Poslije djelovanja nevođenim raketnim zrnima po pozicijama neprijatelja praktički u istom preletu se po njemu, s vrlo male visine, desantira skupina od desetak padobranaca koja uništava ostatke neprijatelja i zauzima poziciju.
Treba naglasiti da se padobranski sustav "Šturm" još uvijek ne nalazi u operativnom sastavu Zračno-desantnih jedinica, te da su u tijeku njegova detaljna ispitivanja. Zbog svoje specifičnosti, konačna odluka o njegovom prijemu u naoružanje traži potvrdu u realnim borbenim uvjetima.