Mjesec, Mars i superteške rakete: Ruska svemirska industrija priprema ambiciozne projekte

Pixabay
Široj javnosti su u proteklim mjesecima, pred licem zaista monumentalnih postignuća ruske vojne tehnologije koja je Vladimir Putin objavio 1. ožujka, uglavnom promakli vrlo zanimljivi nagovještaji krupnih koraka koje ruska kozmonautika planira napraviti u bliskoj budućnosti.

Najupečatljivija najava ovih koraka došla je u formi izjave ruskog predsjednika danoj u intervjuu za dokumentarni film Andreja Kondrašova sredinom ožujka: "Planiramo lansiranja bez posada, a kasnije i s posadama, u duboki svemir, u sklopu lunarnog programa, ali i za istraživanja Marsa. Prva misija je vrlo blizu, planiramo misiju na Mars u 2019."

Što se Mjeseca tiče, Putin je planove dodatno pojasnio: "Naši specijalisti će probati sletjeti blizu polova jer imamo razloga vjerovati da se tamo može naći voda. Tamo je potrebno napraviti određena istraživanja, a odatle bi bilo moguće poduzeti daljnja istraživanja drugih planeta i svemira."

Nekoliko dana prije nego što je američka privatna svemirska tvrtka "SpaceX" Elona Muska 8. veljače uspješno lansirala "Falcon Heavy", svoju najveću i najsnažniju raketu dosad, Vladimir Putin je potpisao ukaz kojim se nalaže razvoj nove superteške rakete za svemirska putovanja. Bez mnogo pompe, ruska državna svemirska agencija "Roskosmos" je dan nakon polijetanja "Falcon Heavyja" izdala kratko priopćenje u kojem se navodi kako je predsjednik "tog tjedna" potpisao dokument kojim se pokreće razvoj rakete "superteške klase", koja će biti smještena na najnovijem i tehnološki najnaprednijem kozmodromu "Vostočni" u dalekoj Amurskoj oblasti.

Ne zna se mnogo detalja o ovoj "supertjaž" raketi. Ono što je za sada poznato jest da na njezinom razvoju rade korporacija RKK Energija i RKT Progres, koje su se osamdesetih proslavile proizvodnjom moćne super-rakete "Energija", kojom je u svemir lansiran sovjetski svemirski brod "Buran". U krugovima ruskih svemirskih inženjera odavno je postojala želja da se nastavi tragom postignuća "Energije" i "Burana", a šansa za obnovu programa je postojala početkom 2014., međutim, rat u Ukrajini, sankcije Zapada i obnova hladnoratovskih pritisaka primorali su Kremlj da odgodi ove planove. Za to vrijeme je spomenuti "SpaceX" zabilježio niz revolucionarnih uspjeha, NASA nastavlja razvoj svog SLS programa, a svemirskoj utrci se pridružila i Kina. Naravno, imao je i "Roskosmos" svojih uspjeha, kao kada je u srupnju prošle godine lansirana raketa "Sojuz 2.1A" sa sustavom za daljinsko promatranje Zemlje "Kanopus-V-IK" i grozdom od čak 72 ruska i inozemna satelita, od kojih je svakako najzanimljiviji "Majak", namijenjen čišćenju orbite od svemirskog otpada. Štoviše, stare ruske rakete-nosači tipa "Sojuz" su i dalje najpouzdanije sredstvo za orbitalna putovanja i glavni transporteri ljudstva i opreme na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS), iako konceptualno datiraju još iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Čak i NASA od umirovljenja svojih shuttleova 2011. zakupljuje sjedala u ruskim "Sojuz" letjelicama (montiranim na istoimenu raketu) kada želi poslati svoje astronaute u orbitu.

Međutim, za osvajanje novih horizonata u koje je "Roskosmos" zagledan bit će potrebno više. Tako će nova super-teška raketa na kojoj ruski inženjeri rade imati nosivost od nevjerojatnih 90 tona tereta (usporedbe radi, američki SLS će moći ponijeti 70 tona), što nameće pitanje što će to ovaj raketni div nositi u svemir.

Odgovor najvjerojatnije leži u planovima "Roskosmosa" da u narednim desetljećima uspostavi trajnu bazu s ljudskom posadom na Mjesecu, o čemu je otvoreno govorio i direktor letačkog odjela tvrtke RKK Energija i bivši astronaut Aleksandar Kaleri još u listopadu prošle godine. U cilju realizacije ovog ambicioznog plana dotična korporacija, pored razvoja superteške rakete, radi i na projektu svemirske letjelice nove generacije, zvane "Federacija", koja bi mogla ponijeti od 4 do 6 kozmonauta. Očekuje se da će "Roskosmos" u sklopu priprema za izgradnju ove baze na Mjesečev južni pol već sljedeće godine poslati sonde i robote sa zadatkom analize terena.

Uspostavljanje trajnog prisustva na Mjesecu je važno ne samo zbog lakšeg istraživanja svemira i drugih planeta (jer je daleko lakše lansirati rakete s Mjeseca nego sa Zemlje uslijed daleko slabije gravitacije i odsustva atmosfere), već i zbog bogatih energetskih potencijala jedinog Zemljinog prirodnog satelita. Naime, prema ruskim procjenama, na Mjesecu se nalazi između pola milijuna i milijun tona energetski izrazito potentnog izotopa helij 3 koga na našoj planeti gotovo da nema. O nevjerojatnoj snazi ove tvari govori podatak da bi svega 100 tona helija-3 moglo zadovoljiti kompletne energetske potrebe planeta Zemlje na godišnjoj razini. Ovolika energija ne samo da bi riješila potrebe naše planete, nego bi otvorila i mogućnosti za razvoj novih pogonskih sustava, sposobnih za realizaciju dalekih kozmičkih putovanja.

Ovoga su svjesni i drugi sudionici svemirske utrke, pa tako i Kina i SAD planiraju na Mjesecu uspostaviti baze. Ova "utrka", međutim, nema uvijek karakter otvorene konkurencije. "Roskosmos" i NASA su prošlog rujna potpisali sporazum o suradnji na projektu izgradnje platforme "Vrata dubokog svemira" (Deep Space Gateway) koja bi, lebdeći oko Mjeseca, trebala poslužiti kao istureni kozmodrom za putovanja po Sunčevom sustavu. Partneri su već ustanovili i međunarodne tehničke standarde za njezin budući rad, čiji je početak planiran u toku narednog desetljeća. Zanimljivo je da su u ovom kontekstu ruski standardi pristaništa za kapsule i sustava održavanja života usvojeni kao međunarodni, s obzirom na to da su se već pokazali kao besprijekorni na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS).

Iako je svemir za sada bio praktički jedina oblast uzajamno plodonosne suradnje Rusije i SAD-a, ovo bi se, na gubitak cijelog čovječanstva, moglo promijeniti ukoliko se rusofobna kampanja Zapada na čelu s Washingtonom nastavi. Kako je "Popular Mechanics" prošlog mjeseca priopćio, "Roskosmos" je u razdoblju od početka veljače do sredine ožujka ove godine radio na sastavljanju rezervne strategije djelovanja kojom bi, u slučaju kolapsa rusko-američke svemirske suradnje, težište buduće kooperacije bilo preusmjereno na Kinu. Imajući u vidu tehnološke kapacitete Rusije i ekonomske kapacitete Kine, kao i inovativni potencijal obje nacije, ova euroazijska svemirska alijansa mogla bi dati zaista impresivne rezultate.

U svakom slučaju, ruski narod, koji je u 20. stoljeću u jurišu od pluga do zvijezda čovječanstvu dao Koroljova, Gagarina, Leonova i Tereškovu, imat će i u ovom stoljeću čime zadužiti ljudski rod u njegovom vječitom stremljenju ka sve daljim visinama.

Više: Povijest u slikama: Kako su konstruktor iz zatvora, tri psa i jedan naočiti pilot osvojili svemir

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće