Dvije američke krstareće rakete koje su pogodile ciljeve na sirijskom teritoriju, ali nisu eksplodirale, omogućit će ruskim vojnim inženjerima da upoznaju najnoviju zapadnu tehnologiju i unaprijede svoje sustave proturaketne obrane i elektronskog ratovanja, objašnjava autor teksta.
Ranije je sirijsko Ministarstvo obrane priopćilo da su ruskoj vojsci predane dvije neeksplodirane američke krstareće rakete, ispaljene 14. travnja. One su u srijedu prebačene u Rusiju.
Uvijek je zanimljivo ispitati tuđu vojnu tehniku, iako se zna da se tamo ne mogu naći neke posebne tajne, rekao je ruski vojni stručnjak Aleksej Ramm za Ridus.
"Za vojsku su rakete potrošni materijal i zato se na njih obično ne postavljaju nekakva supertajna tehnička rješenja. Ali, u svakom slučaju, inženjerima će biti zanimljivo jednostavno usporediti neprijateljske rakete sa svojim oružjem, usporediti svoje i njihove sustave minijaturizacije i druge elemente", smatra stručnjak.
Najzanimljiviji sustav na krstarećim raketama za konstruktore je vjerojatno radio-visinomjer, instrument koji omogućuje raketi da prati reljef terena i čini je teško dostupnom metom za sustave PRO, objašnjava Ramm.
"To je najvažniji element krstareće rakete. Ako su ovi sustavi ostali neoštećeni na pronađenim raketama, to će nam omogućiti da saznamo koja se sredstva radio-elektronskog ratovanja mogu koristiti za stvaranje smetnji na putu ovih raketa kako bismo ih skrenuli s njihovog pravca", kaže stručnjak.
Ako ovi instrumenti nisu oštećeni pri padu, ruski konstruktori će moći "oživjeti" američke bojeve glave i ispitati njihov sustav upravljanja i navođenja, i to ne na računalnim modelima, već u stvarnosti. Iako osnovnu shemu svake rakete danas bilo tko može pronaći na Wikipediji, bolje je jednom vidjeti, nego sto puta pročitati, piše Ridus.
"Čak i ako američke rakete neoštećene padnu u naše ruke, teško da ćemo pronaći nešto što bi bilo posebno zanimljivo", smatra vojni stručnjak Dmitrij Jurov.
"Zanimljivo je ispitati tuđu tehniku kako biste tamo pronašli nešto što sami niste uspjeli smisliti. Ali, kada se radi o krstarećim raketama, ruski 'Kalibri' ne samo što ne zaostaju za američkim pandanima, već ih nadilaze", rekao je za Ridus.
O tome da taktičko-tehničke karakteristike ruske rakete "Kalibr" nadilaze karakteristike američkih raketa istog tipa govori činjenica da su Rusi ciljeve u Siriji ovim raketama gađali s Kaspijskog jezera i da su one prešle preko teritorija tri države. Dok su Amerikanci, Englezi i Francuzi u subotu izveli napad na sirijski teritorij s najmanje moguće udaljenosti, piše portal.
To možda govori o tome da vojska NATO-a nije sasvim sigurna u sposobnost ovih raketa da ciljeve pogađaju s maksimalne udaljenosti.
"Postoje podaci iz nekoliko izvora o tome da to nije učinjeno zato što su za napad na Siriju korištene rakete proizvedene maltene 80-ih, tj. one čiji je rok korištenja pri kraju. U suštini, bio je to način da se one na 'koristan' način rashoduju. Ako dvije rakete koje su 'zarobljene' spadaju među ove, ruski inženjeri nisu za pručavanje dobili napredno, nego zastarjelo naoružanje", smatra Jurov.
Stručnjak iz ruskog Centra za analizu strategija i tehnologija Sergej Denisencev smatra da je uvijek zanimljivo pogledati elektroniku, algoritme i tehniku američkih krstarećih raketa, posebno s obzirom na to da rakete "Tomahawk" Amerikanci ne izvoze.
"Kod ovakvog oružja obično je predviđen sustav samolikvidacije u slučaju neregularne situacije u kojoj cilj nije pogođen", kaže ovaj stručnjak za portal Vzgljad.
Rakete možda nisu eksplodirale, jer je ovaj sustav iz nekog razloga otkazao ili ga one uopće nemaju.
Denisencev smatra da je korisno proučiti ovakvo naoružanje. "Jednostavno, takve rakete ne možete kupiti na tržištu. Rakete 'Tomahawk' su dosta specifične, to je oružje koje se ne izvozi. Ono može biti korisno za unapređenje obrane", ističe on.