Sustav koji je držan u tajnosti od trenutka projektiranja i u javnosti spomenut tek poslije rata u Perzijskom zaljevu 1991. godine zasad nema direktne pandane u inozemstvu.
Mnogi smatraju da samo pojavljivanje ovakve tehnike predstavlja veliki napredak za PZO, jer se kod ovog sustava u jednom vozilu uspješno kombinira raketno i artiljerijsko naoružanje. U to je uvjeren vojni stručnjak, glavni urednik časopisa "Arsenal Otečestva", pukovnik Viktor Murahovski.
" 'Tunguska' je u vojsci zaradila odlične ocjene. Osobno sam više puta na različitim vježbama vidio njezinu realnu primjenu. U to vrijeme bio je to nenadmašni sustav protuzračne obrane za neposrednu zaštitu vojske u borbenim uvjetima. Tada su se masovno pojavili borbeni helikopteri u sastavu vojski zapadnih zemalja, a prije svega Amerike. Pitanje kako se boriti protiv njih bilo je vrlo aktualno, ali je u sovjetskoj vojsci ono praktički riješeno uvođenjem 2S6 u sastav naoružanja", objašnjava stručnjak.
"Tunguska" može djelovati i u fazi obrane, ali i napada, neposredno iza borbene linije tenkova i borbenih vozila pješaštva.
Raketno naoružanje sustava omogućuje gađanje ciljeva na udaljenosti do 10 kilometara i na visini od 15 do 3500 metara. Na manjim udaljenostima (do 4000 metara) "Tunguska" ciljeve napada pomoću dva dvocijevna automatska topa kalibra 30 milimetara, koji imaju brzinu gađanja do 5000 granata u minuti. Borbeni komplet čini 8 raketa i 1904 granate.
Pročitajte i: Kako se ruski raketaši obučavaju za PZO-PRO sustave S-300 i S-400
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
