Kako se ruski raketaši obučavaju za PZO-PRO sustave S-300 i S-400

Obuka za odbijanje mogućeg raketnog udara se odvija u dvije faze. Prva je proučavanje planova hipotetičkog napada iz zraka i priprema za njegovo odbijanje.

"Posada svakog pojedinačnog sustava najprije usmeno i pismeno 'polaže' plan svojih djelovanja. Zadatak je maksimalno iskoristiti mogućnosti sustava i vatrenu moć njegovih raketa kako bi se oborio najveći mogući broj ciljeva u zraku", rekao je za portal Russia Beyond ruski vojni analitičar Dmitrij Safonov.

Pripadnik bataljuna PZO-PRO obrane Istočnog vojnog okruga na borbenom dežurstvu. Nakon svečane ceremonije primopredaje, sustavi S-400 "Trijumf" postavljeni su na borbene položaje kako bi čuvali zračni prostor Primorskog kraja Ruske Federacije.

Vitalij Ankov/Sputnik

Ovoj fazi se još tijekom studija na vojnoj akademiji posvećuje dosta vremena, a predavači su vrlo strogi prema budućim časnicima koji izgube iz vida neku konkretnu mogućnost.

Kako je rekao Safonov, poslije prikaza "na papiru" počinje kompjutersko simuliranje situacije.

"Ovdje se već fiksiraju sva djelovanja posade sustava PZO-PRO i bilježe se sve informacije koje članovi posade prenose jedni drugima, zapovijedi rukovodstva i učinci cijele grupe. Usporedo s tim "borbena" situacija se otežava smetnjama i mogućim prekidima u radu sustava. Drugim riječima, u potpunosti se simuliraju prava ratna djelovanja kako bi posada bila spremna na sve moguće situacije", dodao je stručnjak.

Poligon

Druga faza je uvježbavanje djelovanja na poligonu s pravim bojevim gađanjima, i upravo to je najzanimljivije. Jedina razlika između vježbovnog lansiranja i borbene situacije je u tome što posade ispaljuju školske rakete bez bojeve glave.

"Polijeće nekoliko lovaca s okolnih poligona s ciljem 'probijanja' ešalona PZO-PRO. Gađanje zrakoplova se, naravno, uvježbava samo na kompjuterima. Nakon izvjesnog vremena zrakoplovi djeluju "pametnim" bombama i raketama na cilj i skreću s te putanje da ih ne pogode prave rakete S-300", objasnio je Safonov.

Tijekom gađanja se često sa zemlje u zrak lansiraju i bespilotne letjelice kao mete koje protuzračna obrana također treba otkriti i oboriti.

"Sve se izvodi u tri faze: otkrivanje i praćenje cilja pomoću radara, izračun putanje leta i lansiranje raketa. Zatim posade prate situaciju u zraku dok strojevi stavljaju nove rakete i lansere", dodao je analitičar.

Kako je organizirana PZO-PRO u Rusiji?

Ruska protuzračna i proturaketna obrana se temelji na sustavima S-300 i S-400.

Oni otkrivaju ciljeve udaljene 250-400 kilometara, a njihove rakete mogu oboriti cilj udaljen 150-250 km. Neprijateljski objekti će biti oboreni čak i ako lete brzinom od 2,5 km u sekundi.

Pripadnici vojne jedinice 03216 Zelenogorske pukovnije PZO-PRO za vrijeme obuke u rukovanju raketnim sustavom S-400.

Aleksandar Galperin/Sputnik

Posade S-400 i S-300 na svojim radarima mogu otkriti 36 ciljeva, a svaki lanser može otvarati istovremenu paljbu na 12 objekata.

Točni podaci o broju tehnike i vojnika koji njome rukuju su najstrože čuvana vojna tajna, ali se zna da može biti nekoliko stotina proturaketnih lansera i radara za otkrivanje, praćenje i navođenje na cilj.

"Podršku sustavima S-300 i S-400 osiguravaju hibridni topovsko-raketni kompleksi 'Pancir-S1'". To je ešalon PRO s malim radijusom djelovanja čiji je zadatak presresti rakete koje iz nekog razloga nisu oborene na velikoj udaljenosti od grada", rekao je za portal Russia Beyond profesor Akademije vojnih znanosti Vadim Kozjuljin.

Kako je on istaknuo, "Pancir-S1" uništava ciljeve udaljene 10-15 kilometara.

"Pored sustava PZO-PRO, nebo čuvaju i lovci-presretači Su-30SM, Su-35, MiG-29, MiG-31 na zrakoplovnim bazama nedaleko od mjesta gdje su bazirani sustavi PZO-PRO", dodao je Kozjuljin.

Pročitajte i: Stručnjaci usporedili borbene mogućnosti "titana": S-400 "Trijumf" i THAAD