Od pustinje do prašume - što se očekuje od ruskog streljačkog oružja budućnosti?

Znanost i tehnologija
SLOBODAN ĐUKIĆ
Kakvo nas streljivo čeka u budućnosti, kakva je perspektiva snajperskog oružja velikog dometa i koja je uloga elektronike na suvremenom streljačkom oružju, za televiziju "Zvijezda" je govorio Jurij Amelin, načelnik odjela poznate tvrtke OAO "KBP" iz Tule.

U posljednje vrijeme aktivno se vodi intenzivna rasprava o daljnjem razvoju novog streljiva, koje bi bila zamjena za standardno streljivo u kalibrima 7,62/5,45 i 7,62/5,56, koje koristi Rusija i zemlje NATO-a.

Je li ima konkretnih pomaka u ovom području, i je li s aspekta učinovitosti treba prijeći na nove tipove osnovne streljačke municije?


Po završetku Drugog svjetskog rata, postojao je jedinstven koncept stvaranja univerzalnog oružja, s kojim će biti naoružane praktički sve vojne jedinice, kao i službe unutarnje sigurnosti. Danas, ovaj koncept se u velikoj mjeri izmijenio. Ide se na "specijalizaciju" oružja. Ja sam uvjeren, da će metak kalibra 7,62mm koji je konstruiran 1943.godine, kao i metak kalibra 5,45mm, uključujući tu i NATO metak 5,56mm, i dalje ostati u upotrebi. Međutim, nema nikakve sumnje da će se pojaviti specijalni oblici municije, koji su najpogodniji za učinkovito izvođenje borbenih zadataka koji su vezani za geografiju na lokalnom, usko zahvaćenom prostoru gdje se izvode borbena djelovanja. Konkretan primjer predstavlja pojava municije SP-5 i SP-6, koja je postala široko rasprostranjena u jedinicama specijalne namjene, ali i drugih organa za provođenje zakona. Vjerojatno će naredno vrijeme donijeti pojavu potpuno novih tipova municije, ali da će i dalje stariji kalibri ostati u upotrebi.

Za kakve se to zadatake stvara novo oružje?

Takvi zadaci mogu biti različiti. Na primjer, to može biti borba u pustinjskim uvjetima, gdje je prisutna dosta velika vidljivost. U takvim uvjetima se daje prednost puškama koje imaju veći korisni domet. Kao potpuno suprotan primjer od ovog, navodim izvođenje borbenih djelovanja u urbanim cjelinama, zatim u brdsko-planinskom području koje je bogato vegetacijom, ili u kišovitim i hladnim prašumama. Ovdje je vidno polje znatno suženo. Na ovakvim terenima se vatreni kontakti ostvaraju s bliskih udaljenosti, gdje primarni čimbenik predstavlja kompaktnost oružja i njegova brzina paljbe, a sekundarni snaga metka.

Konkretno, kakvo oružje je potrebno u pustinji?

Glavne karakteristike ovog teatra borbenih djelovanja je visoka prozračnost tj. vidljivost. Dakle za ovakve terene, nema ništa bolje od klasičnog puščanog metka. U praksi, ovo se najbolje pokazalo u Afganistanu, kada je neprijatelj naoružan klasičnim puškama sustava Enfield (misli se na talibane), u velikom broju slučajeva imao prednost u odnosu na ruske snage, posebno kada nas je gađao s velike udaljenosti.


Tešku snajpersku pušku OSV-96, često smo viđali u rukama sirijske vojske. Imate li neke povratne informacije o njenom učinku u sirijskom ratu. Na kakvim daljinama je ova puška postizala najbolje rezultate, i da li su detektirane eventualne slabosti tokom njene ratne eksploatacije?

Kada govorimo o snajperskim puškama velikog kalibra, mi već odavno raspolažemo sa adekvatnim znanjem koje tretira ovu temu. Što se tiče konkretno vašeg pitanja, prvobitno je napravljena puška V-94 "Volga" u kal.12,7mm. Devedest-četvorka je prošla kroz fazu opširnih testova, i na osnovu tih rezultata uočeno je da postoji veliki prostor za njeno dalje unaprijeđenje. U tom smislu, odrađen je projkat njene temeljne modernizacije, a modernizirana puška je dobila oznaku OSV-96. Paralelno s tim, radilo se na daljem usavršavanju municije kalibra 12.7h107 mm. Naime, specijalne jedinice koje su upotrebljavale ovu pušku ukazale su na to da standardni tipovi municije nemaju baš visoku preciznost, kada se gađaju mete koje su udaljene preko 1500 metara. U skladu s ovim zahtjevima, razvijen je snajperski metak, koji je namijenjen upotrebi na dalekometnim snajperskim puškama OSV-96. I da se vratim na vaše pitanje. Moj odgovor je pozitivan. Kombinacija modernizirane puške i nove municije, daje dosta dobre rezultate u realnim uvjetima.

Ima li smisla razvijati snajpersku municiju i puške velikog dometa, koje mogu pogoditi cilj na udaljenosti preko 2000 metara?

To je stvar svrhe-racionalnosti. Koje ciljeve može da neutralizirati puška na takvoj udaljenosti? Postoji vrlo mali broj meta koje se metkom mogu uništiti na udaljenostima većim od 2 km.Ta udaljenost spada u kategoriju koje pokriva navođeno visoko-precizno oružje. Da ne bude nikakve zabune, snajperska puška koja bi mogla ostvariti takve zahtjeve, može se napraviti. Međutim, pitanje je koliko bi to oružje bilo teško, i kakvi bi mu bili gabariti.

Danas je prisutan i još jedan trend, koji se tiče modernizacije opreme koja ide uz snajpersko oružje. Naime, sve se više koriste dodaci koji sadrže elektroniku. Koliko je ovaj proces zaista koristan, i je li je u pitanju puko pomodarstvo?

Kada se koristi u razumnoj mjeri, ta oprema može da podići funkcionalnost i ukupnu učinkovitost snajperskog oružja. Ona u sebi sadrži balistički kalkulator i skraćuje vrijeme pripreme za djelovanje, povećava udobnost strijelca, i generalno smanjuje moguće greške, koje se javljaju prilikom neposredne pripreme strijelca pred odlučujući hitac.