U tom smislu, u vrlo kratkom vremenskom roku je prikupljena izrazito ofenzivna borbena grupacija ranga divizije, formirana od 10 000 najelitnijih sirijskih boraca.
Istočna Guta je praktički od početka rata u rukama terorista koji se bore protiv legitimne vlasti u Damasku i sirijske vojske. U proteklih nekoliko godina rata, ovaj prostor su zaposjele terorističke snage u broju od nekoliko tisuća boraca. Zahvaljujući gustoći naseljenih mjesta koja se nalaze na prostoru Istočne Gute, teroristi su napravili izuzetno čvrsto uporište iz kojeg neposredno ugrožavaju i sam glavni grad. U nekoliko vremenski i prostorno ograničenih napadnih operacija, koje su u proteklom vremenskom razdoblju izvele sirijske snage u suradnji sa svojim saveznicima, ovaj teritorij je uvelike izoliran i stavljen u čvrsto okruženje. Međutim, daljnji napredak u cilju konačnog slamanja ove terorističke enklave predstavlja izuzetno težak zadatak, jer su u proteklih nekoliko godina teroristi izgradili vrlo čvrste obrambene pozicije povezane labirintima podzemnih hodnika. Pored toga, terorističke formacije su izuzetno dobro naoružane velikim brojem raketnih bacača i protutenkovskih sustava različitog porijekla. U ruševinama se nalazi veliki broj snajperista, a naročit problem predstavljaju urbane borbene skupine, koje su vrlo pokretljive i "do zuba" naoružane svime i svačime. Gotovo svi postojeći koridori su minirani, a po ruševinama se nalaze mine iznenađenja, u ogromnim količinama. Kod svih ovih grupa je prisutan i faktor radikalnog vjerskog fanatizma, koji im daje naglašenu ustrajnost u borbi, a nerijetko se po prednjim krajevima obrane sirijske vojske izvode i samoubilački napadi. Postoje opravdane sumnje da se u redovima terorističkih snaga nalazi i dobar dio specijalista iz vanjskih vojno-obavještajnih struktura koje su itekako zainteresirane za ovaj konflikt. Ove strukture imaju zadatak indoktrinacije, obuke i rukovođenja najekstremnijim terorističkim skupinama, u cilju neprekidnog vezivanja sirijske vojske za ovo područje, što bi njihovim daljnjim jačanjem stvorilo uvjete za sveopći napad na Damask i likvidaciju legitimne vlasti na čelu s Bašarom el Asadom.
Dalje kompliciranje situacije na Bliskom istoku uvjetovalo je da sirijsko zapovjedništvo zajedno sa svojim saveznicima razmotri i pitanje terorističke enklave u Istočnoj Guti, koja danas-sutra može stvoriti izuzetno velike probleme sirijskom vojnom i političkom rukovodstvu, pa i ugroziti sam Damask. Nema sumnje da terorističke snage, kao i njihovi inozemni sponzori, puno toga polažu kada je u pitanju upravo prostor Istočne Gute. Ona predstavlja idealan prostor, koji se u nepovoljnom razvoju događaja po sirijske snage može pretvoriti u strateški pravac iz kojeg će uslijediti "blitzkrieg" na Damask, koji bi praktički doveo do preokreta u ovom ratu. Zato se tamo nalaze možda i "najelitnije" terorističke snage, s kojima gotovo pa izvjesno rukovode inozemni vojni elementi i infiltrirana "inteligencija".
Sudeći po izvještajima s terena, sirijska vojska je odlučila staviti točku na ovu priču. Informacije koje dolaze iz različitih izvora govore da su na ovaj prostor sa sjevera i istoka zemlje pristigle jedinice elitne "Tigar" divizije, koja se u prethodnim mjesecima i godinama pretvorila u "čeličnu oštricu" sirijske vojske, proslavivši se u oslobođenju velikih dijelova Sirije od ultra-radikalnih terorista, i uništenju njihove novokomponirane monstrum-države. Danas "Tigrovi" predstavljaju praktički glavnog nositelja svih ozbiljnijih ofenzivnih operacija sirijske vojske. Ovo nimalo nije slučajan rezultat, jer se ova jedinica u međuvremenu po svojoj strukturi, opremi i naoružanju, približila motoriziranim jedinicama kakve vidimo u sastavu regularne ruske vojske. Dobar dio ruskih instruktora je sudjelovao u ozbiljnom unapređenju ove jedinice, kao i osposobljavanju njezinog zapovjednog, ali i specijalističkog kadra za izvođenje najkompleksnijih borbenih operacija, kakve su, npr., zračno-kopnene bitke. Pored ruskih OBT T-90 i novoformiranih specijalističkih sastava opremljenih izviđačkim bespilotnim letjelicama koje ostvaruju vezu s ruskim ZSS i satelitima, u sastavu ove jedinice je registrirana primjena jednog ili više jedinica višecijevnog lansera raketa poznatijih kao TOS-1A "Solncepek" (hrv. "Pripeka"). Teški višecijevni lanser kalibra 220 mm TOS-1A u osnovi je namijenjen za vatrenu podršku pješadiji i oklopno-mehaniziranim jedinicama. Efikasan je protiv žive sile neprijatelja koja se nalazi na otvorenom prostoru ili u zaklonima, ali i protiv lakooklopljene borbene tehnike i transportnih sredstava. Jednako se može upotrebljavati u različitim fazama bitke. Za razliku od klasičnih višecijevnih lansera raketa, TOS-1A je projektiran da djeluje po prednjem kraju neprijateljske obrane i njegovoj bližoj taktičkoj dubini, u cilju uništavanja točkastih ciljeva protivnika, utvrđenja, njegove borbene oklopne tehnike koja se nalazi na otvorenom nezaštićenom prostoru ili u zaklonima. Nema sumnje da ćemo ovo "zastrašujuće" borbeno sredstvo vatrene potpore vidjeti i na djelu, po otpočinjanju aktivne faze operacije protiv okružene, ali i dobro "zabarikadirane" terorističke grupacije koja očigledno ima namjeru boriti se do posljednjeg čovjeka.
Efektivna upotreba ovog sredstva je posebno indicirana u okruženju kakvo vidimo u Istočnoj Guti. Visoko-preciznim i doziranim raketnim napadima sastavljenim od raketa s termobaričnim bojevim glavama veliki dio terorista će svoju smrt dočekati već poslije prvog udara, ovisno o zahvaćenom prostoru. Preostali dio koji bi preživio prvi rušilački val doslovce će vatrom biti istjeran na čistinu, uslijed stravičnog psihološkog efekta koje stvara ovo sredstvo. Tako kontuzirani i unezvijereni, s debelim slojem prašine po sebi, postat će laka meta za "Tigrove", koji će paralaleno s tim otpočeti svoj nastup. Pored svega, cijelu operaciju će intenzivno podržavati lovačko-bombarderska grupacija Zračno-svemirskih snaga s ruske zrakoplovne baze "Hmejmim", kao i izviđački elementi SSO koji će zajedno sa svojim sirijskim kolegama cijeli teren staviti pod apsolutni optički i radarski nadzor.
Pored ovog plamenobacačkog sustava, u okviru ove jedinice se nalazi i UR-77 "Meteorit" ili "Zmaj Gorinič", koji je svoje ime dobio po liku troglavog zlog zmaja koji riga vatru i čuva most preko kojeg se prelazi u kraljevstvo mrtvih. Njegova efektivna upotreba je također vrlo indicirana na ovom frontu, gdje se nalazi veliki broj standardnih i improviziranih minsko-eksplozivnih borbenih sredstava. Također, posebno je spektakularna njegova razorna moć, koja je u stanju sa zemljom sravniti cijeli jedan omanji gradski kvart. Dakle, radi se o vrlo upotrebljivom sredstvu koje će biti neizostavan dopunski element tijekom sirijske napadne operacije, koja se, u skladu s generalnim profilom neprijatelja, mora odlikovati visokim stupnjem drskosti i krajnje nemilosrdnosti.
UR-77 "Meteorit" je konstruiran još za vrijeme bivšeg SSSR-a, a njegovo usvajanje u naoružanje i serijska proizvodnja započeti su 1978. godine. Osnovnu mobilnu platformu za integraciju ovog sustava čini pogon na gusjenice, tj. hodni dio pozajmljen s ruske samohodne haubice 2S1 "Gvozdika". Vozilo je u cjelini zaštićeno varenim oklopom. UR-77 "Meteorit" (Zmaj Gorinič) je napravljen s namjerom da zamijeni slično sredstvo UR-67 koje se nalazilo prije svega u naoružanju inženjerijskih jedinica Crvene armije.
Sustav je napravljen u cilju razminiranja terena od neprijateljskih protutenkovskih mina, koje su uglavnom postavljene na glavnim pravcima udara oklopno-mehaniziranih jedinica. Njegova uporaba jamči stvaranje sigurne "breše" u minskom polju dužine 100-115 metara i širine oko 6 metara, što je dovoljno za siguran prolazak tenkovske kolone. Pored toga, ovo sredstvo vrlo učinkovito može uništiti i posijane protupješačke mine, stvarajući nešto širi prostor za proboj trupa (do 14 metara).
Osnovni mehanizam za uništenje postavljenih mina predstavlja snažan udarni val, koji stvara eksplozivno punjenje, tj. raketa UZP-77 koja se lansira iz bacača UR-77. Pored rakete, eksplozivno punjenje se nalazi i u specijalnom detonirajućem kabelu DKRP-4, koji pada na tlo zajedno s raketom. Ovaj kabel je napunjen s 18-22 eksplozivna punjenja/sekcije težine 40 kg pojedinačno, sačinjene od visokobrizantnog plastičnog eksploziva na bazi heksogena i aluminija, što sve zajedno stvara strahovitu eksploziju ekvivalenta od čak 1000 kg TNT-a! Ovo eksplozivno punjenje se ispaljuje pomoću raketnih motora na čvrsto gorivo DM-70, omogućavajući raketi da preleti udaljenost 200-500 metara. Udarni val mehanički djeluje na upaljače postavljenih mina, poslije čega dolazi do njihove detonacije.
UR-77 "Meteorit" opslužuje posada od dva vojnika: vozač i zapovjednik-operater. Tijekom lansiranja i razminiranja, posada ostaje u vozilu, a može i daljinski aktivirati eksploziju dok se nalaze i izvan vozila. Vrijeme jednog ciklusa razminiranja traje oko 3-5 minuta. Ponovno punjenje sustava traje oko 30-40 minuta.
Pročitajte i: Video: "Leteći radar" iznutra
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
