"Bio sam na balkonu i vidio kako ljudi trče prema Nevi. Shvatio sam da se nešto dogodilo. Našao sam se u čudu kada sam vidio zrakoplov Tu-124 kako pluta i putnike kako izlaze iz zrakoplova na jednom krilu", sjeća se ovog događaja Lenjingrađanin Jurij Tujsk.
Tu-124 se spušta na Nevu.
Sergej Veršler/aroundspb.ruBilo je to 21. kolovoza daleke 1963. godine. Piloti ruskog "Aeroflota" su, kao i u slučaju na Hudsonu, ostali bez oba motora. A sve je počelo tako što je posada zrakoplova "Tupoljev" Tu-124 s 45 putnika poslije polijetanja s aerodroma u Tallinnu primijetila da se prednji kotač zaglavio. Odmah je promijenjen smjer - zrakoplov je umjesto u Moskvu poslan u Lenjingrad (sada Sankt-Peterburg).
Kada je stigao do Lenjingrada, zrakoplov je počeo letjeti oko grada. Piloti su namjeravali potrošiti gorivo kako bi prisilno slijetanje bilo sigurnije. Ujedno su pokušavali metalnom polugom deblokirati prednji kotač. U tom trenutku se lijevi motor zaustavio zbog nedostatka goriva i kapetan je odmah odlučio odletjeti na aerodrom Pulkovo preko samog centra Lenjingrada.
Usput se ugasio i drugi motor. Visina nije bila dovoljna da zrakoplov stigne do grada. U tim okolnostima je 27-godišnji kapetan Viktor Mostovoj odlučio spustiti zrakoplov na rijeku Nevu i pored mnogobrojnih mostova. Zrakoplov je prilikom slijetanja prošao iznad nekoliko mostova, i samo nekoliko metara iznad posljednjeg koji je bio u izgradnji. Umalo da nije desnim krilom zakačio tegljač. Sve je prošlo prilično dobro - nitko od putnika i članova posade nije ozlijeđen.
Iskusni pilot Jurij Sitnjik tvrdi da je uspješno spuštanje zrakoplova na vodu veoma velika rijetkost. "To se radi samo na simulatoru, a u stvarnosti se uspješno spuste samo 2 od 10 zrakoplova... Čini se da je voda meka. Kada je pad u pitanju, ona je tvrđa od zemlje - zrakoplov se razbija na sitne dijelove. Praktički nije moguće preživjeti", naglasio je pilot, istaknuvši majstorstvo ruske posade.
Ovoga puta je o koncu visio život 81 putnika. Zrakoplov "Tupoljev" Tu-154 se našao usred tajge kada se dogodio kvar. Bilo je to 7. rujna 2010. godine. U zrakoplovu kompanije "Alrosa" je otkazala elektronika poslije 3,5-satnog leta u Moskvu iznad sibirskih šuma. Bez napajanja nije funkcionirao sustav za navigaciju, kao ni pumpe za gorivo. U motorima je bilo goriva dovoljno za još 30 minuta leta. Toliko vremena su piloti imali da pronađu pogodno mjesto za slijetanje.
Zrakoplov Tu-154, koji se zbog kvara prisilno spustio na aerodrom u ruskoj republici Komi.
Mihail Meljničuk/SputnikSrećom, usred sibirske šume su primijetili avionsku pistu. To je bio napušteni aerodrom u selu Ižmi koji se tada već 12 godina koristio samo za helikoptere. On već 7 godina nije obilježavan na tadašnjim aktualnim kartama. Zvuči nevjerojatno, ali taj je aerodrom bio spreman da na njega sleti zrakoplov. Naime, Sergej Sotnjikov, čovjek koji je svih tih godina bio odgovoran za helikoptersku pistu, na vlastitu se inicijativu brinuo i o avionskoj pisti. Kako je Sotnjikov kasnije ispričao novinarima, pilot aviona Tu-154 nije mogao vjerovati svojim očima kada je vidio pistu, i to označenu po svim pravilima".
Pa ipak, pista je bila dugačka samo 1300 metara, a ovom zrakoplovu su za uspješno slijetanje potrebna 2 km. I što je još gore, zbog kvara na elektronici zakrilca nisu radila, tako da je bilo veoma teško usporiti let zrakoplova. Posada, međutim, nije imala drugog izbora i počela je slijetati. Nakon dva neuspješna pokušaja, zrakoplov je sletio brzinom od 420 kilometara na sat (umjesto uobičajenih 250 km/h). "Toliko snažno je kočio da su gume zapalile! Poslije piste je prošao još 160 metara", priča Sotnjikov. Nitko nije ozlijeđen.
"Puno hvala posadi... Mi se nismo uspjeli niti uplašiti. Uplašili smo se kada smo izašli iz zrakoplova. Tada nam je bilo strašno. Cijela šuma je izgledala kao da je preorana", rekao je jedan putnik po povratku u Moskvu. Dvojica pilota su proglašeni Herojima Rusije, što je najveća ruska nagrada. Sergej Sotnjikov je dobio medalju.
Ovaj incident se dogodio prije dvije godine u Dominikanskoj Republici. Bilo je to 10. veljače 2016. Ovoga puta nije bio u pitanju ruski "Tupoljev", nego "Jumbo Jet" Boeing 777 koji je pripadao kompaniji "Orenair". U zrakoplovu je bilo skoro 400 putnika.
Posada zrakoplova Boeing 777 200 kompanije "Orengburgskie avialinii": Andrej Kartašov, Konstantin Parikoža i Dmitrij Alkejev (slijeva nadesno).
Marina Lisceva/TASSTijekom leta za Moskvu jedan motor se zapalio i eksplodirao. "Bili smo u prednjem dijelu zrakoplova. Eksplozija je bila s lijeve strane. Kao da je nešto puklo. ... Kapetan je objavio da se vraćamo u Punta Canu i da će slijetanje biti prisilno. Kružio je oko 40 minuta. Aterirao je bez problema. Kapetan je pravi majstor", rekao je kasnije putnik Aleksandar Kolotilin za agenciju RT.
Vrlo je teško spustiti ogroman zrakoplov s velikom količinom goriva (potrebnom za prekooceanski let) samo s jednim motorom. "Posada je djelovala vrlo profesionalno. Zrakoplov je bio preopterećen. Nije bilo moguće koristiti sva sredstva za kočenje jer je radio samo jedan motor", istaknuo je probni pilot Viktor Zabolocki, pohvalivši vještinu posade.
Kotači na zrakoplovu su se zapalili prilikom ateriranja. Putnici su evakuirani pomoću spasilačkog tobogana na napuhavanje. Srećom, kao i u dva prethodna slučaja, nitko nije ozlijeđen. Kapetan je od ruskog predsjednika dobio Orden za hrabrost.
Pročitajte i: Pas s dvije glave: Kako je sovjetski liječnik postao pionir transplantacije organa
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
