Gdje nuklearne podmornice ostavljaju svoja "srca"?

Naslijeđe ere Hladnog rata

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Rusija je naslijedila veliku količinu nuklearnog oružja, poput strateških bombardera, interkontinentalnih balističkih projektila i podmornica na nuklearni pogon. Kako bi se smanjila visoka nuklearna prijetnja po svijet, Rusija i SAD su pokrenuli nekoliko inicijativa za smanjenje svojih nuklearnih arsenala.

U okviru jedne takve inicijative, Kooperativnog programa za smanjenje prijetnje, poznatijeg kao Program Nunn-Lugar, Sjedinjene Države su Rusiji osigurale novac, stručnjake i opremu kako bi osigurale učinkovitu nuklearnu demilitarizaciju.

Ipak, rastavljanje podmornice na nuklearni pogon nije lagan zadatak. Osim radioaktivnog goriva i otpada, srce podmornice na nuklearni pogon - njezin nuklearni reaktor - mora se ukloniti vrlo pažljivo.

Srce podmornice

Zbog svoje radioaktivne opasnosti, reaktor se ne može samo negdje baciti. Obično se skida zajedno s dijelom u kojem se u podmornici nalazi. Taj dio služi kao kontejner koji sprečava radioaktivnu aktivnost u drugom dijelu podmornice.

Lav Fedosejev/TASS

Nakon što se odjeljak s reaktorom izreže, transportira se u posebno skladište gdje se drži najmanje 70 godina. Tek nakon tog razdoblja je razina radioaktivnosti dovoljno niska da bi se moglo nastaviti s procesom rastavljanja.

Prvo rusko skladište za nuklearne reaktore je smješteno iznad Polarnog kruga, u zaljevu u blizini sela Sajda-Guba u Murmanskoj oblasti. 1990. je naselje predano Sjevernoj floti, koja ga je koristila za skladištenje reaktor iz svojih "umirovljenih" podmornica na nuklearni pogon. Ti dijelovi su se izrezivali u posebnim postrojenjima, a zatim su se skladištili u zaljevu Sajda-Guba.

Jedno od najopasnijih mjesta na Zemlji

Problem je bio u tome što nije postojalo nikakvo posebno dizajnirano mjesto za čuvanje tih opasnih reaktorskih odjeljaka. Oni bi se jednostavno akumulirali u zaljevu i plutali oko pristaništa.

Prema početnom planu, skladište je trebalo biti izgrađeno u roku od deset godina. No stigla je 2003. godina, a skladište još nije bilo izgrađeno, nije postojao čak niti plan izgradnje. U međuvremenu je broj reaktorskih sekcija u zaljevu porastao na više od 50.

Lav Fedosejev/TASS

Europske zemlje su izrazile zabrinutost zbog toga što bi siromašni i neprikladni uvjeti čuvanja reaktorskih sekcija u Sajda-Gubi mogli ne samo naštetiti arktičkom okolišu, nego i dovesti do stvarne nuklearne katastrofe u sjevernoj Europi.

S riječi na djela

Europa i Rusija su početkom 2000-ih aktivirale suradnju u smanjenju potencijalne prijetnje Sajda-Gube. 2003. godine su Ministarstvo za nuklearnu energiju Rusije i Savezno ministarstvo gospodarstva i tehnologije Njemačke potpisali sporazum o izgradnji obalnog skladišta za reaktorske sekcije nuklearnih podmornica.

Njemačka je tijekom petnaest godina u projekt uložila više od 700 milijuna dolara. Zemlja je također Rusiji osigurala tehnologiju i stručnjake.

Tako je do 2017. godine na kopnu sagrađeno skladište za 155 reaktora. Uspostavljena je nova radionica za čišćenje i bojanje kako bi se obnovila antikorozivna zaštita na kontejnerima s reaktorima. Ova se važna procedura ponavlja svakih deset godina tijekom razdoblja od 70 godina.

Lav Fedosejev/TASS

I ne samo to. Sajda-Guba je dobila željeznicu, nove dokove i svu neophodnu infrastrukturu za radnike koji su angažirani u projektu. Ekološka situacija u regiji je značajno poboljšana.

Guvernerka Murmanske oblasti Marina Kovtun kaže da je rusko-njemački projekt u Sajda-Gubi jedinstveni primjer međunarodne suradnje u nuklearnom rashodovanju, ne samo u Murmanskoj oblasti, već i u cijeloj Rusiji. "Bez njemačke bi pomoći ovakvi opsežni radovi u Sajda-Gubi trajali znatno duže", rekla je ona.

Saznajte i gdje odlaze svemirski brodovi koji su odslužili svoje!