Napominjemo da je testiranje novog oružja javno objavio i predsjednik Odbora nacionalne sigurnosti Ukrajine Aleksandar Turčinov. On je tada napomenuo da je sustav u potpunosti izrađen uz pomoć "domaće" pameti.
Ispitana raketa je, prema izvorima ukrajinskih medija, produkt opitno-konstruktorskog zavoda "Neptun". Međutim, ruski vojni stručnjaci smatraju da se radi o kopiji ruske protubrodske rakete H-35U, koja svoje projektne začetke ima još iz vremena bivšeg SSSR-a. Naime, tadašnja država je planirala ove rakete proizvoditi u Harkovskom aviozavodu, a u pripremi njezine proizvodnje ovaj je zavod zasigurno dobio i kompletnu tehničku dokumentaciju koja se tiče njezine izrade, a koju je osmislila čuvena sovjetska/ruska znanstveno-konstruktorska grupa iz OKB "Zvijezda "(danas "Taktičeskoe raketnoe vooruženie"). Inače, radi se o dozvučnoj raketi koju karakterizira nizak profil leta. Spada u klasu protubrodskih raketa koje mogu uništiti plovilo istisnine do 5000 tona. Sovjeti su planirali ovom raketom zamijeniti dotadašnje protubrodske sustave P-15 "Termit" (izvozna verzija ove rakete dometa do 80 km se nalazila i u naoružanju JNA, kasnije Vojske Jugoslavije).
Sudeći po objavljenom video-materijalu, raketa se nalazi u fazi testova koje podrazumijevaju ispitivanje startnog "booster" motora na čvrsto gorivo i početnu fazu njenog leta prilikom napuštanja transportno-lansirnog kontejnera. Duljina video-snimke najvjerojatnije govori da se marševski turbo-mlazni motor nije aktivirao i da je raketa ubrzo pala na tlo. Postoji i druga opcija, da je ustvari upotrijebljena maketa ove rakete, koja nema integriran motor i upravljački blok koji se nalazi u sklopu bojeve glave.
Upravo ovaj dio rakete, po svemu sudeći, predstavlja nepremostivi problem za njezine konstruktore. Kako ovladati tehnologijom izrade aktivne radarske glave za samonavođenje, kada se za tako nešto nema ni znanja, a ni tehničkih kapaciteta.
Ovaj problem su svojevremeno imali i sovjetski znanstvenici, gdje je zbog vremenskog kašnjenja prilikom izrade aktivne glave za samonavođenje cijeli projekt odgođen za čitavih pet godina. Za razliku od Ukrajinaca, tadašnji razvoj upravljačkog bloka je na sebe preuzela specijalizirana znanstveno-istraživačka ustanova NPP "Radar-MMS", koju je činio "trust" mozgova koji je radarsku tehnologiju poznavao praktično "u prste".
Što se tiče ukrajinske rakete, tehnički iznimno kompliciran i ozbiljan zadatak razvoja aktivne radarske glave za samonavođenje na sebe je preuzela relativno nepoznata tvrtka "Radioniks", koja ima vrlo skromne poslovne rezultate u modernizaciji sustava upravljanja na raketama zračnog i kopnenog baziranja. Rezultati njihovog rada po ovom pitanju za sada nisu poznati, a bez vidljive tehniče potpore sa strane ne ulijevaju praktički nikakvu nadu. O ovom projektu su, pored visokih političkih predstavnika ove države, govorili i ipak nešto stručniji ljudi iz ukrajinske vojske. Tako je krajem 2016. godine načelnik znanstveno-istraživačkog centra Vojske Ukrajine pukovnik Andrej Dončak priznao: "U ovom trenutku je brzina realizacije raketnog kompleksa 'Neptun' više u domeni lijepih želja. Osnovni problem je razvoj i proizvodnja kvalitetne glave za samonavođenje", istaknuo je pukovnik Dončak.
Po riječima Aleksandra Turčinova, nova raketa će imati svoju borbenu funkciju i prilikom uništenja kopnenih ciljeva. Za ovakve će zadatake raketa najvjerojatnije dobiti upravljački sustav inercijalno-satelitske navigacije sa senzorikom koja je kompatibilna sa satelitskim sustavima GLONASS i GPS. Sudeći po svemu, ova raketa će najvjerojatnije dobiti elektronski blok američkog podrijetla koji će ukrajinski inženjeri prilagoditi namjeni, baš kao što je to urađeno na raketnom sustavu "Viljha" koji se nalazi u završnoj fazi ispitivanja. Naravno, ovaj paket opreme se može naći u slobodnoj prodaji, i ima vrlo ograničene tehničke mogućnosti.
Što se tiče raketnog kompleksa "Neptun", njegovi konstruktori razmatraju tri opcije kada su u pitanju osnovne varijante ovog sustava:
- Kopnena varijanta zemlja-zemlja
- Zrakoplovna varijanta zrak-zemlja
- Pomorska varijanta more-more, more-zemlja
Kopnena/pomorska izvedba ovog sustava će se sastojati iz četiri transportno-lansirna kontejnera, koji će se postaviti na kamionsku platformu. Ovaj daleko jednostavniji dio posla na sebe je preuzeo Harkovski zavod za proizvodnju specijalne transportne tehnike.
Ruski kompleks "Bal" (indeks GRAU 3K60, oznaka NATO: SSC-6 'Sennight') je obalni raketni kompleks naoružan protubrodskom raketom H-35. U naoružanju se nalazi od 2008. godine. Njegova osnovna namjena je efektivna kontrola priobalnog pojasa i zaštita vodenog prostranstva od neprijateljskih plovila. Koristi se za zaštitu važnijih vojno-pomorskih luka, priobalnih gradova, vojne i civilne infrastrukture, kao i za obranu osjetljivih zona od eventualnog pomorskog desanta neprijatelja. Jedna lansirna jedinica je opremljena s 8 raketa H-35/H-35U smještenih u lansirne kontejnere. Ovi kontejneri se nalaze na mobilnoj platformi na kotačima MZKT-7930. Jedna baterija raketnog kompleksa "Bal" se sastoji od zapovjednog punkta upravljanja i veze (2 jedinice), 4 lansirne jedinice s ukupno 32 rakete, i 4 logističko-transportne jedinice kapaciteta još 32 rakete koje vrše i punjenje lansirnih jedinica.
Kompleks može koristiti 2 tipa raketa. H-35 (dometa 120-200 km) i H-35U (dometa 260 km). Obje rakete pokreće turbo-mlazni motor TRDD-50 potiska 450 kgs, što je sasvim dovoljno da se osigura dozvučna brzina leta do 0,85 M. Sposobne su uništiti plovila deplasmana i do 5000 tona. Navode se pomoću aktivne radarske glave za samonavođenje ARGS-35 (sustav ispali i zaboravi). Postoji i izvozna verzija ovog kompleksa opremljena raketama H-35UE.