To je mjesto na našem planetu najviše udaljeno od ljudske civilizacije. Udaljeni kvadrat vodene površine poznat kao luka Nemo (što na latinskom znači "nitko") nalazi se u južnom dijelu Tihog oceana između Južne Amerike i Novog Zelanda. Također se naziva "oceanski pol nepristupačnosti" i služi kao globalno groblje svemirskih letjelica.
Svemirski brodovi se ovdje "pokapaju" na dubini od 4 kilometara bez ikakve šanse da ih ronioci pronađu. Prije svega, groblje zauzima površinu od 17 milijuna četvornih kilometara s ostacima svemirskih letjelica koji su razbacani na velikoj udaljenosti jedni od drugih. A osim toga, ova zona je zabranjena za plovidbu.
Paradoksalno, letjelica u svemiru može biti znatno bliža ovom groblju od najbliže ljudske naseobine na Zemlji. Na primjer, Međunarodna svemirska postaja u orbiti se ponekad nalazi 400 kilometara od luke Nemo, dok se "susjedni" Uskršnji otok nalazi na udaljenosti od 2600 kilometara.
Prva svemirska letjelica potonula je u svoju morsku grobnicu na ovom mjestu 1971. godine, a groblje je otad primilo preko 260 letjelica. Najveći broj njih je iz Rusije (i Sovjetskog Saveza), koja je ovdje "pokopala" 140 letjelica, uključujući i čuvenu svemirsku stanicu "Mir".
Između ostalog, na ovom groblju su smještene olupine pet teretnih brodova europskih agencija, šest japanskih teretnih brodova i raketa američke tvrtke SpaceX.
Kako izgleda pokop?
"Pokop" svemirske letjelice koja je odslužila svoje potpuno je kontroliran kako bi se izbjegla kolateralna šteta. Svemirske letjelice se u Tihom oceanu nikada ne pokapaju u jednom komadu.
Svemirski brod se izbacuje iz orbite, a putanja njegovog pada je proračunata tako da sleti u "oceanski pol nepristupačnosti". Male letjelica nikada ne prežive ponovni ulazak u Zemljinu atmosferu i potpuno izgore. Što se tiče većih, one se raspadnu, a dijelovi završe u luci Nemo.
Pa ipak, ponekad se događaju neplanirane i potencijalno opasne nesreće. 1979. godine su ostaci prve i jedine američke svemirske stanice Skylab promašili metu i srušili se u zapadnom dijelu Australije, gdje su njezini dijelovi pronađeni i izloženi u lokalnom muzeju.
Drugi incident se dogodio sa sovjetskom stanicom Saljut-7. 1991. godine su neki od njezinih ostataka pali na teritorij Argentine (svih šest ranijih modela Saljuta uspješno su stigli na svoju finalnu destinaciju). Srećom, u oba slučaja nije bilo žrtava.
Važan gost
U skoroj budućnosti groblje očekuje posebnog gosta.
Astronom dr. David Whitehouse objašnjava da će Međunarodna svemirska postaja u sljedećem desetljeću biti deaktivirana i pažljivo spuštena u "oceanski pol nepristupačnosti". Spuštanje Međunarodne svemirske postaje koja je teška 450 tona (četiri puta više od stanice Mir) bit će "spektakularan prizor", kaže Whitehouse.
Međunarodna svemirska postaja / Global Look Press
Na nesreću, još jedna aktivna svemirska postaja neće moći biti smještena u groblje kako je planirano. Kineska nacionalna svemirska administracija je izgubila kontakt sa svemirskom stanicom Tiangong-1 i mjesto njezinog pada će biti daleko od groblja u južnom Pacifiku. Točna lokacija će biti poznata samo nekoliko sati prije nego što letjelica uđe u atmosferu.
Pročitajte i: Tunguski meteorit: Kraj svijeta ili rat s Japancima?