Rat dronovima: Novi detalji oko napada na ruske vojne baze u Siriji

Sa zalaskom sunca kojeg je pratila sve manja optička vidljivost, dežurna sredstva protuzračne obrane su na svojim promatračkim senzorima registrirala skupinu od 13 minijaturnih zračnih objekata nepoznatog porijekla koji su se približavali ruskim bazama i vojnim hangarima. Deset bespilotnih aparata je krenulo put zrakoplovne baze "Hmejmim", a preostala tri su krenula ka punktu materijalno-tehničkog opremanja koji se nalazi u luci Tartus. Gotovo u isto vrijeme radari velikog dometa su iznad akvatorija Sredozemnog mora otkrili još jedan zanimljivi zračni objekt, koji se očito tu nije slučajno našao. Objekt se nalazio u visini zemljopisne širine koja se nalazi točno između aerodroma "Hmejmim" i Tartus, na visini od oko 7000 metara. Gotovo četiri sata je kružio iznad tog prostora. Radarska detekcija je identificirala da se radi o američkom višenamjenskom špijunskom zrakoplovu Boeing P-8 Poseidon koji je opremljen snažnom elektroničkom komponentom za izviđanje morskog prostranstva. Izvjesno je da je ovaj zrakoplov ovdje namjerno poslan kako bi pratio dinamiku i učinke napada bespilotnim letjelicama na ruske vojne baze, kao i kako bi otkrio sposobnosti i vatrene pozicije ruske PZO za njihovu obranu.

Boeing P-8 Poseidon

tataquax

Sredstva za PeB, koja se nalaze u sastavu dežurnih sustava obrane ovih baza, uspjela su "hakirati" šest ovih letjelica i presjeći kanal za njihovu kontrolu. Tri letjelice su preusmjerene i spuštene izvan teritorija ovih baza, a preostale tri su prilikom preuzimanja upravljačkih funkcija izgubile kontrolu i srušile se na zemlju. Podsjećam da se unutar zrakoplovne baze "Hmejmin" nalazi vrlo sofisticiran sustav koji se može upotrijebiti baš u ovakvim slučajevima. Radi se o kompleksu za PeB "Krasuha-4".

Preostalih sedam bespilotnih letjelica oboreno je djelovanjem hibridnih protuzračnih sustava "Pancir-S", koji vrše 24-satno vatreno pokrivanje bližeg zračnog prostora oko ovih vojnih baza.

Važno je napomenuti da prilikom ovakvog, do sada nezabilježenog pokušaja napada na ruske vojne baze, nije bilo nikakvih gubitaka kako u ljudstvu, tako i u materijalno-tehničkim sredstvima. Zrakoplovna baza "Hmejmim", kao i punkt materijalno-tehničkog opremanja u gradu Tartusu, nastavili su normalno funkcionirati bez obzira na ovaj incident.

Trenutno ruski vojni specijalisti detaljno analiziraju tehničke parametre bespilotnih letjelica koje su im "pale u plijen". Utvrđuju se relevantne činjenice koje trebaju odgovoriti na pitanja kako su i na koji način ove BPL konstruirane, kakva je kvaliteta njihovog upravljačkog bloka, kako i na koji način su ove bespilotne letjelice osposobljene da budu "udarne", tj. naoružane različitim tipovima klasičnih i improviziranih ubojnih sredstava.

Detaljnom analizom upravljačkog sustava otkriveno je da su ove letjelice poletjele s distance koja se nalazi na gotovo 50 i više kilometara od ovih baza. "Polijetanje udarnih dronova je izvedeno iz rajona naseljenog mjesta Mauzera, koje se nalazi jugozapadno do grada Idliba, i pod kontrolom je tzv. 'umjerene' oporbe", navodi izvor iz Ministarstva obrane RF. U vezi s tim kontaktiran je vrh turske vojske koji bi trebao imati kontrolu nad svim opozicijskim snagama koje kontroliraju ovaj prostor, preko svojih izviđačkih grupa i obavještajne službe. U dokumentu se navodi da je Ankara na sebe prihvatila obvezu da u ovoj regiji osigura sporazum o prekidu vatre, kao i da poduzme sve mjere da se ovako nešto više nikada ne ponovi.

PeB "Krasuha-4"

Pavel Lisicin/Sputnik

Upravljački sustav na bespilotnim letjelicama je koristio suvremenu navigacijsku opremu koja se navodi putem koordinata dobivenih sa satelita - GPS. Ovo je prvi slučaj da su teroristi izveli ovako masivan napad bespilotnim letjelicama s takve daljine. Štoviše, tehnička ekspertiza je sa žaljenjem konstatirala da teroristi u svojim rukama posjeduju tehniku koja se može upotrijebiti na daljinama većim i od 100 km.

Konstrukcijska i elektronička rješenja primijenjena na ovim letjelicama koje su napale ruske vojne baze u Siriji zasigurno su dobivena iz inozemstva. Radi se o onim državama koje mogu proizvesti visoko-sofisticiranu tehnologiju koja osigurava kirurški preciznu navigaciju putem satelita i daljinski upravljano "bombardiranje" putem posebno izrađenih ubojnih sredstava, koja se vješaju na ove letjelice. Sve letjelice su bile opremljene barometarskim visinomjerima i servomotorima za precizno upravljanje na različitim visinama. Što se tiče ubojnih sredstava koja su prikvačena na letjelice, korišteni su detonatori strane proizvodnje.

Očekuje se da će na kraju svoje stručne analize ruski istražitelji raskrinkati tajne kanale preko kojih je teroristima dostavljena tehnologija za upravljanje letjelicama, kao i u izradi ubojnih sredstava. Posebno se analiziraju tipovi ubojnih sredstava koji su specijalno primijenjeni na ovim letjelicama, njihova struktura i načini izrade.

Bez obzira na to što je ovaj napad u svom konačnom zbroju bio neuspješan, zabrinjavajuće je to da su teroristi očito ovladali veoma modernom tehnologijom koja im omogućuje precizne napade iz zraka na daljinama većim od 50 km. Teroristi tom prilikom ove letjelice mogu iskoristiti na 2 načina: upotrebljavati ih kao klasične mikro-bombardere koji će, zahvaljujući malim dimenzijama, neprimjetno i vrlo precizno otpuštati specijalno projektirana ubojna sredstva ekvivalenta minobacačke granate 60 mm ili ručne bombe, ili ih koristiti kao "kamikaze" napunjene eksplozivom. Zahvaljujući dostupnoj opremi za navigaciju, kao i upravljačkom mehanizmu i relativno niskoj cijeni cjelokupne platforme s opremom, oni će ove napade moći izvoditi s velikim brojem dronova i s velike daljine. U svakom slučaju, 2018. godina je donijela novo taktičko iznenađenje (premda ne i za Ruse) kada su u pitanju načini izvođenja terorističkih napada, koji će u budućnosti svakako biti sve češći i masovniji, i to kako u Siriji, tako i diljem cijelog svijeta. Ono što zabrinjava je svakako velika primjenjivost ovakve taktike, tj. njezin potencijal za inovativnost, gdje se uz malo kreativnosti može razviti praktički neograničena kombinacija ovih izuzetno opasnih napada. Tu svakako ne treba zaboraviti i na brz razvoj tehnologije, koja donosi sve snažnije i učinkovitije elektromotore, kao i akumulatore velikog kapaciteta. Letjelice postaju sve brže, imaju veći dolet, sposobnije su nositi ozbiljniji teret. Kontrolni blok je sve savršeniji, a veliki broj osnovnih dijelova je vrlo pristupačan i može se kombinirati u tehnički vrlo ograničenim uvjetima, ovisno o korisnikovoj želji. Naravno ovo se nikako ne odnosi na elektroničke komponente koja omogućuju kontrolu i preciznu navigaciju na daljinama koje nadilaze 50 km, i koje se vrlo efikasno mogu zloupotrijebiti. To je tehnika visoke klase koja se koristi isključivo u vojskama koje imaju sposobnost proizvodnje bespilotnih letjelica u vojne svrhe, i strogo je kontrolirana.

"Pancir-S"

Vitalij V. Kuzmin

Pojačani napadi koji u posljednje vrijeme imaju karakter ofenzive na ruske vojne baze u Siriji započeli su još uoči Nove godine. Naime, 31. prosinca 2017. godine je izveden minobacački napad na prostor zrakoplovne baze "Hmejmim", u kojem su, prema izvorima iz Ministarstva obrane Ruske Federacije, poginula dva ruska vojnika. Informacije o navodnim teškim gubicama koji su nastali prilikom ovog napada, a koje su došle iz novinskog lista Kommersant, odlučno su demantirani iz Ministarstva obrane. Naime, prema tim informacijama, na tlu je navodno nepopravljivo oštećeno čak sedam ruskih borbenih zrakoplova (četiri bombardera Su-24, dva višenamjenska lovca Su-35S i jedan vojno-transportni zrakoplov An-72).

Pročitajte i: Rusija radi višenamjenski raketni bacač nove generacije