Oslijepiti i poništiti: Top-5 ruskih kompleksa radioelektronske borbe

Strah za torpedne razarače: Hibini

Taj relativno mali kontejner u formi torpeda stavlja se na krajeve krila zrakoplova te ih čini nepovredivim za sva suvremena sredstva proturaketne obrane i neprijateljskih lovaca. Nakon što ekipa zrakoplova sazna za raketni napad, Hibini počnu djelovati te ''pokrivaju'' lovac ''zaštitnom radioelektronskom kapom'', zbog čega rakete ne dolaze do cilja te odlaze u stranu. Hibini povećavaju ''životni vijek'' zrakoplova za 25-30 puta. Prema riječima zamjenika glavnog direktora koncerna KRET-a Vladimira Miheeva, svi izgubljeni ruski lovci u Gruziji bili su ''goli'', bez namontiranih sredstava radioelektronske borbe. Upravo je to dovelo do velikih gubitaka ruske bojne tehnike. 

Izvor: Press Photo

Uzgred, Hibini se danas postavljaju na Su-30, Su-34 i Su-35, pa je onaj poznati travanjski ''napad'' američkog torpednog razarača Donald Cook od strane bombardera Su-24, s navodnom primjenom kompleksa Hibini u vodama Crnog mora, nije ništa drugo doli novinarska fantazija. Let iznad torpednog razarača zaista se dogodio. Taj sistem radioelektronske borbe može u potpunosti neutralizirati protivnikov radar. Ipak, Hibini se ne stavljaju na Su-24.  

Pasivni izviđač: Moskva-1 

Suvremeni kompleks radiolokacije, koji će uskoro dobiti ruska vojska, mogao bi ''vidjeti'' i pratiti sve zračne objekte na udaljenosti od 400 km (prijašnji takav uređaj RLS Avtobaza mogao je pratiti objekte samo na maksimalnoj udaljenosti od 150 km). Moskva-1 radi po principu pasivne radilokacije. To znači da neće emitirati nikakve signale, samo će primati i analizirati strane. Dakle, za razliku od običnih radiolokacijskih sistema, bit će nevidljiv za protivnika. Skenirajući zračni prostor, Moskva-1 čak će određivati tip objekta te ga je sposoban klasificirati bez greške: to je raketa ili zrakoplov. Tu će vrijednu informaciju stanica brzo predati u zapovjedni punkt, u kojem će operator donijeti odluku treba li unišiti objekt ili ne. Osim toga, Moskva-1 bi mogao navoditi sisteme proturaketne obrane na ciljeve. U tom slučaju, potonji ne bi isključivali svoje radiolokacijske sisteme, ostajući do kraja neprimijetni za neprijateljsku vatru.

Izvor: Press Photo

Zaštitnik sustava Iskander: Krasuha-2 

To je kopneni kompleks radioelektronske obrane – strah za zrakoplove DRLOU (dalekog radilokacijskog otkrivanja i upravljanja) kao što je, recimo, AWACS. Glavna zadaća Krasuhe je čuvanje i pokrivanje sredstava protuzračne obrane, važnih kopnenih objekata i osiguranje sigurnosti vojnih grupacija u maršu. Operativno-taktički kompleks Iskander i drugi takvi kompleksi u maršu su potpuno nezaštićeni. Krasuha im daje mogućnosti da bez problema dođu do zadane točke i prošire pozicije za bojno djelovanje. Ako Krasuha primjećuje neprijateljski DRLOU, ona djeluje na njega radiolokacijskim ometajućim emitiranjem u radijusu od 250 km. Pri takvom radioelektronskom ''poništavanju'' nemoguće je nišanjenje visokopreciznog oružja. Druga karakterisitka Krasuhe je djelovanje na ''mozak'' već lansirane rakete i izmjena letne zadaće. Zbog toga utjecaja Krasuhe raketa započinje ''vidjeti'' lažni cilj i tuče po njemu.

Kišobran protiv Gradā: Rtut-BM

Taj sistem radioelektronske borbe je jedan od najsuvremenijih. Rtut bi trebao štititi vojnike i tehniku od artiljerijske vatre, ako je artiljerijska municija opskrbljena nekontaktnim detonatorom.

Da bi se zadao ogroman gubitak vojnicima i oružju, bomba s nekontaktnim detonatorom mora eksplodirati na visini od 3-5 metara. Rtut djeluje na nekontaktne detonatore bombi i one eksplodiraju na sigurnoj visini. Vojnici u tom slučaju ostaju nepovrijeđeni.

Izvor: Press Photo

Sustav Rtut-BM ne djeluje samo na nekontaktne detonatore. Ako je potrebno, može se koristiti za ''poništenje'' frekvencija na kojim protivnik uspostavlja radijsku vezu.

Takav jedan kompleks (koji podsjeća na oklopni transporter s televizijskom antenom) može zaštititi teritorij od 500 hektara.

Prema riječima kontruktora, Rtut-BM ima veliki izvozni potencijal te bi se mogao isporučivati na tradicionalna tržišta u države Azije, Bliskog istoka, Afrike i Latinske Amerike.  

Slomiti Iglu: Predsjednik-S 

Predsjednik-S je sustav optičko-elektronskog poništavanja, koji od pogotka može obraniti svaku letjelicu, koju napadaju rakete lansirane iz prijenosnog protuzračnog raketnog sustava. Takvi protuzračni sustavi imaju ''mozak'' koji sam navodi na cilj (''mozak'' reagira na toplinu, koju emitiraju motori aviona ili helikoptera). Na vježbama u gađanju lansirane su rakete iz Igle na helikopter Mi-8. Gađanje se vršilo s udaljenosti od 1000 metara te nijedna raketa nije pogodila cilj – sve su odlazile u stranu od helikoptera te su se na kraju samolikvidirale: sistem nišanjenja raketa jednostavno je promašivao zbog elektronskih smetnji, koje je napravio kompleks.