Recikliranje zastarjele vojne opreme je za Oružane snage Rusije važan zadatak. No teško je reći ima li po tom pitanju ikakvog uspjeha. Brojna skladišta za napušteno vojnu opremu se redovito pune novim primjercima.
Vrlo često takva "groblja" ostaju bez ikakvog nadzora. Bilo je slučajeva kada su sakupljači gljiva pronalazili napuštene sustave S-200 SAM u šumama Moskovske oblasti.
Najoptimalniji način da se Ministarstvo obrane pozabavi problemom zastarjele opreme je da organizira posebne dražbe na kojima odbačena vozila mogu kupiti pojedinci ili organizacije bilo koje vrste.
Odbačena vojna oprema prije prodaje prolazi kroz proces demilitarizacije: sva oružja, uređaji i sklopovlje se trebaju ukloniti.
Događa se i da tenk ili vojno vozilo budu odbačeni prije no što su ikad dobili priliku da uđu u službu te da im brojač kilometara pokazuje nulu.
Prodana oprema je počela služiti u civilne svrhe. Tenkovi se mogu koristiti kao vatrogasna vozila za rad u teškim uvjetima, dok su oklopni transporteri savršena opcija za geologe i ljubitelje ekstremnih sportova.
Ostala se zastarjela oprema prebacuje u objekte za popravljanje oklopa, gdje se reže na komade: korisni dijelovi se čuvaju, a ostatak se baca.
Treća opcija za odbačenu opremu je da se nađe na "groblju opreme" i da čeka reciklažu ili pak da u potpunosti propadne na kiši i snijegu.
Rusija nije jedina zemlja koja se suočava s problemom zastarjele vojne opreme. Takva se groblja mogu naći posvuda. Jedno od najzanimljivijih se nalazi u blizini talijanskog grada Vercellija; još jedno se nalazi u vojnoj bazi Davis-Monthan u Arizoni, gdje se nalazi jedni od najvećih skladišta za odbačene borbene mlažnjake.
Ministarstvo obrane Rusije ne želi ponoviti pogreške iz prošlosti. Danas se s konstruktorima oružja dogovara o održavanju opreme tijekom cijelog njezinog životnog ciklusa, uključujući i reciklažu nakon odlaganja. Uz malo sreće, time će se smanjiti potreba za stvaranjem novih groblja vojne opreme.