Precizne informacije oko toga što se sve nalazi u ovom programu i o kakvim ciframa se radi ostaju u sferi državne tajne. Međutim, iz izjava najviših državnih dužnosnika, kao i vojnog vrha ruske vojske, moguće je napraviti okvirnu pretpostavku u kojem će se smjeru razvijati oružane snage, s posebnim naglaskom na njihovu zrakoplovnu komponentu. Veliki dio materijala za ovaj tekst je korišten s ruskog internetskog servisa Izvestija.
Vojno-zračne snage (prev. Ratno zrakoplovstvo) organizacijski pripadaju Zračno-svemirskim snagama ruske vojske i predstavljaju njihov najkrupniji segment. Prema općoj brojnosti zrakoplova i helikoptera, ruske zrakoplovne snage dijele drugo mjesto sa svojim kolegama iz zrakoplovstva Narodnooslobodilačke vojske Kine (NOAK). Na prvom mjestu te liste koja je sastavljena na temelju broja raspoloživih zrakoplova i dalje se nalaze zrakoplovne snage Vojske SAD-a.
Značajan dio ruskog zrakoplovnog potencijala je obnovljen u razdoblju 2006.-2015. godine, a i dalje se obnavlja u sklopu državnog programa nabave naoružanja koji se realizira od 2011.-2020. godine. Ipak, bez obzira na zaista ozbiljna ulaganja u ovaj vid oružanih snaga, u ruskim zrakoplovnim jedinicama je ostao popriličan broj zrakoplova i helikoptera koji su napravljeni još za vrijeme bivšeg SSSR-a. Što se tiče vojno-transportne avijacije, kao i zrakoplova specijalne namjene, radi se o letjelicama koje imaju dosta dug uporabni resurs, i koje mogu letjeti još nekoliko desetljeća. Međutim, lovački zrakoplovi, bombarderi i ostale letjelice taktičkog tipa, dakle borbena avijacija, u narednom će desetljeću praktički u kompletu biti zamijenjeni novim zrakoplovima, uz određene iznimke.
Planovi za opremanje lovačkog zrakoplovstva do kraja 2027. godine
Osnovni pravac nabave borbenih zrakoplova za tzv. frontovsku lovačku avijaciju će i u novom programu imati prioritet. Prije svega će se to odnositi na nabavu zrakoplova s oznakom "Su" koji će i dalje dominirati u odnosu na druge proizvođače. Prema općim procjenama, u sastavu ruskih zrakoplovnih pukovnija se nalazi najmanje 700 operativnih lovaca (dakle, ovo predstavlja broj koji ne podrazumijeva zrakoplove koji se nalaze u rezervi). Od tog broja, njih oko 450 su proizvod tvrtke OKB "Suhoj", sa zaista velikim brojem različitih verzija.
Prije svega, ovdje treba spomenuti irkutski višenamjenski borbeni zrakoplov Su-30SM, koji je i pored širokog spektra zadataka koji može obaviti ipak prvenstveno namijenjen ostvarivanju prevlasti u zračnom prostoru. Još 2012. godine je potpisan ugovor za Ministarstvom obrane Ruske Federacije, koji je obuhvaćao nabavu 116 aparata Su-30SM, od čega bi u redove Vojno-svemirskih snaga otišlo 88 ovih zrakoplova, dok bi Ratna mornarica dobila 28 aparata Su-30SM. Praktična realizacija ovog ugovora, tj. njegova dinamika, dosta se povoljno odvija, tako da je do sada isporučeno oko 100 zrakoplova ovog tipa ruskim zrakoplovnim jedinicama. U skorije vrijeme će najvjerojatnije biti potpisan ugovor za nabavu još 50 zrakoplova Su-30SM za potrebe Ministarstva obrane, koje će ih potom po potrebi rasporediti tamo gdje je to neophodno. Ovaj ugovor bi se trebao realizirati najkasnije do 2022. godine, nakon čega bi se Irkutska tvornica zrakoplova fokusirala na proizvodnju linije putničkih zrakoplova MS-21, koja se trenutno nalazi u fazi intenzivnog testiranja. Procjene su da će do kraja 2022. godine ruska vojska posjedovati oko 170-180 ovih letjelica.
Sposobnosti ruske vojske da ostvari zračnu superiornost u odnosu na neprijatelja bit će uvećane nabavom još jednog lovca koji predstavlja duboko moderniziranu koncepciju koja je realizirana na platformi T-10, a to je naravno Su-35S. Trenutno se u redovima operativnih borbenih sastava ruskog Ratnog zrakoplovstva nalazi 70-75 ovih izuzetnih aviona, a predviđeno je da do 2020. godine ukupan broj ovih aviona u ruskim oružanim snagama dostigne brojku od 98 jedinica Su-35S.
Pored toga, u Kosmomoljsku treba započeti serijska proizvodnja ruskog borbenog aviona pete generacije Su-57. Podaci o broju ovih zrakoplova koji bi bili isporučeni zrakoplovnim jedinicama ruske vojske za sada su dosta različiti. Ipak, najrealnije je očekivati da bi u sklopu novog državnog programa naoružanja, koji je planiran od 2018.-2027. godine, rusko Ministarstvo obrane potpisalo ugovor o nabavci oko 60 aparata Su-57. Od tog broja bi prva ruska operativna eskadrila s 12 aviona pete generacije trebala biti kompletirana najkasnije do kraja 2021. godine, a daljnja nabava još 50 zrakoplova ovog tipa bi se ubrzanim tempom realizirala do kraja 2027 .godine (oko 10 novih Su-57 na godišnjoj razini). Trenutno su u tijeku intenzivni napori ruskih konstruktora da razviju odgovarajući motor koji će, pored vrhunskih letnih karakteristika, morati ispuniti i stroge zahtjeve koji se tiču standarda vezanih za zrakoplove 5. generacije, a to je smanjena ili potpuna "stelnost" ovog zrakoplova prilikom njegovog leta. Danas je, dok uređujem ovaj tekst, održan 17-minutni eksperimentalni let zrakoplova Su-57 s novim motorima tzv. "druge etape" koji trebaju zadovoljiti gore spomenutim standardima. Mogući nedostaci u proizvodnji ovih aviona mogli bi biti nadoknađeni preusmjeravanjem sredstava na daljnju nabavu zrakoplova Su-30SM i Su-35S. U tom slučaju bi broj zrakoplova Su-30SM zasigurno prešao brojku od 220 aparata, dok bi, prema mišljenju autora, veći fokus bio usmjeren za nabavu zrakoplova Su-35S, gdje bi do 2027. godine njihov ukupan broj u redovima ruskih zrakoplovnih snaga mogao dostići brojku od gotovo 160 aparata.
Najmasovniji predstavnik tvrtke "MiG", koji će i u narednom desetljeću biti najviše zastupljen u zrakoplovnim snagama, jest vremešan, ali i dan danas izuzetan sovjetski "stroj" - modernizirani lovac presretač MiG-31. Njegov kapitalni remont i modernizacija su uvelike u tijeku i odvijaju se dosta dinamično. Ovaj zrakoplov nema konkurenciju kada treba zračno pokriti ogromne zone koji se nalaze na krajnjem sjeveru i istoku Rusije. Pretpostavka je da će se do sredine sljedećeg desetljeća, a možda čak i prije, na najkvalitetniji standard modernizacije BM dovesti 150 zrakoplova MiG-31.
Također, u redovima će ostati tridesetak kapitalno moderniziranih aviona MiG-29SMT/UBT koji su u operativni sastav ruskog zrakoplovstva ušli sredinom ovog desetljeća. Tu se nalaze i 24 jedinice palubnog lovca MiG-29K. Međutim, korporacija "MiG" s pravom očekuje da novi val opremanja i modernizacije ruske vojske obuhvati njihov po svemu sudeći izuzetno kvalitetan proizvod, kojeg predstavlja taktički lovac MiG-35. Pretpostavka je da će u narednom desetljeću ovaj zrakoplov u većem broju ući u ruske zrakoplovne jedinice i da obujam nabave neće zaostajati za zrakoplovima oznake "Suhoj". Ostaje samo da se riješi pitanje radara koji ima visoke tehničko-taktičke zahtjeve (mod. Žuk-A) i koji bi bio u sastavu ovog zrakoplova. Prema različitim procjenama, Ministarstvo obrane Ruske Federacije je spremno odmah po otklanjanju problema vezanih za završetak poslova na radaru ovoj kompaniji ponuditi ugovor o nabavi između 70-80 zrakoplova MiG-35.
Planovi za opremanje taktičkog udarnog zrakoplovstva do kraja 2027. godine
Udarna komponenta frontovske avijacije će isključivo biti opremljena avionima zrakoplovnog brenda "Suhoj". Taktički jurišnici Su-25 će u narednom desetljeću biti zastupljeni u operativnim zrakoplovnim jedinicama sa 120-140 duboko moderniziranih aparata Su-25SM3 "Supergrač". Ovi aparati će imati novi napadno-navigacijski sustav koji će omogućiti upotrebu suvremenih i perspektivnih ubojnih sredstava klase zrak-zemlja, kao i sredstva za protuelektroničku borbu.
Drugi veteran iz sovjetske ere, bombarder Su-24M, će, unatoč dosta pouzdanom sudjelovanju u ruskoj zračnoj kampanji u Siriji, u potpunosti biti povučen iz operativne uporabe. On ima problem što je kao zamjena za njega napravljen trenutno možda i najbolji lovac-bombarder na svijetu Su-34. Ovaj zrakoplov je posebno zablistao tijekom ruske zračne intervencije u Siriji, gdje ga je odlikovala izuzetna učinkovitost i pouzdanost prilikom intenzivne i kontinuirane upotrebe. Trenutno se u sastavu ruskih zrakoplovnih snaga nalazi oko 110 ovih aviona, a, prema planovima za naredno desetljeće, očekuje se da će njihov broj premašiti brojku od 200 aparata. Nije isključeno da će u narednim godinama biti potpisan novi ugovor oko nabavke dodatne količine ovih zrakoplova koji bi se našli u sastavu zrakoplovne komponente Ratne mornarice.
Zaključak
Iz gore napisanog teksta proizlazi da bi se u sastavu frontovske lovačko-bombarderske avijacije ruske vojske na kraju 2027. godine moglo naći 1000 borbenih letjelica. S jedne strane, to je znatno manje od zrakoplovnih snaga bivšeg SSSR-a. To je u ravnoteži s brojem borbenih zrakoplova koji se nalaze samo unutar lovačko-bombarderskih eskadrila američke Ratne mornarice i Korpusa mornaričke pješadije, koja ima oko 900 aparata F/A-18 sa svim svojim modifikacijama. S druge strane, s obzirom na postojeće zadatke, ruski vojni stručnjaci smatraju da je brojka od 1000 suvremenih letjelica sasvim optimalna za buduće sposobnosti ruske vojske.
U konačnom zaključku, besmisleno je uspoređivati brojnost ruskih zrakoplovnih snaga i potencijalnih protivnika. Eventualno predviđanje ishoda rata, u kojem bi ova usporedba imala nekog smisla, nije vezana za kvalitetu i brojnost taktičke lovačko-bombarderske avijacije, već za dijelove zračnih snaga strateške namjene koje imaju strateške bombardere-raketonosce. U ovom segmentu, ako uzmemo u obzir zrakoplovstva SAD-a i Rusije, snage su praktički podjednake. SAD ima 159 strateških bombardera, a Rusija oko 140 letjelica sličnog tipa. Avioni Tu-22M3M se također mogu ubrojiti u ovu grupu nakon što se usvoji novi tip krstareće rakete velikog dometa "Izdelije 715", posebno namijenjene za ovaj zrakoplov, a koja će po svojim ukupnim sposobnostima biti u rangu rakete H-101 koju nose strateški bombarderi Tu-95MS i Tu-160. Također, u državnom planu opremanja vojske je posebno apostrofirana ova komponenta oružanih snaga koja čini nuklearnu trijadu. Naime, u narednih desetak godina Rusija planira duboko modernizirati i operativno osposobiti čak 50 strateških bombardera Tu-160M2. Ali o tome više u narednim tekstovima...