"Upotreba vatrenog oružja koje se nalazi u sklopu robotiziranih platformi, i dalje je pod isključivom kontrolom čovjeka-operatera, a ne stroja. Mislim da će tako još dugo ostati. Ne mislim pritom da je prijenos spomenute funkcije na robote isto što i otvaranje Pandorine kutije", rekao je Ostapčuk.
Kako je naglasio incidenata zbog neregularnog rada borbenih robota u inozemstvu ima dovoljno i povezani su ulavnom s greškama u programiranju.
"Kod konkurencije postoji vrlo veliki broj "ustanaka". Greške u programiranju mogu dovesti do toga da robot predstavlja opasnost za čovjeka. Ne daj Bože da počne pucati u pogrešnom pravcu ili krene na koga ne treba. Kod robota "Uran" postoje osigurači za takve slučajeve, a ima ih puno, jer mi shvaćamo da su takve situacije vrlo opasne", naglasio je Ostapčuk.
U obitelj borbenih robota "Uran" spada stroj za razminiravanje na daljinsko upravljanje "Uran-6" ( inače temeljen na hrvatskoj tehnologiji; Rusija je kupila licencu od hrvatske tvrtke Dok-Ing ), koji je uspješno isproban u Čečeniji i Ingušetiji, a sada radi u Siriji, kao i robot "Uran-14" za gašenje požara. Tu je i borbeni stroj "Uran-9", na koju, ovisno od zadatka se mogu postaviti protutenkovske vođene rakete, top kalibra 30 mm, mitraljez i reaktivni bacač plamena. Svi "Urani" kontroliraju se daljinskim upravljanjem, zatvorenim kanalima veze s radijusom djelovanja do četiri kilometra. Presretanje upravljanja je isključeno.