Prvi zamjenik rukovoditelja Vijeća Federacije za poslove sigurnosti i obrane, Franc Klinčevič, prije neki je dan izjavio da se ruske vojne baze u Siriji neće rasformirati nakon okončanja aktivne faze antiterorističke vojne operacije u ovoj zemlji. Svakako da će doći do smanjenja vojnih efektiva, ali će te baze i dalje ostati vrlo funkcionalne, napomenuo je Klinčevič. Rusko vojno prisustvo će na tom području biti trajna kategorija - navodi su u tekstu koji objavila medijska kuća RIA Novosti.
Da se ruska vojna operacija nalazi pred svojim završetkom nagovijestio je u ponedjeljak i predsjednik Rusije Vladimir Putin prilikom susreta sa svojim sirijskim kolegom, predsjednikom Bašarom Asadom. Doduše, on je dodao da je za potpuni poraz i slom svih terorističkih snaga na ovom prostoru ostalo još dodatnog posla, ali da je u cjelini vojska ispunila većinu ključnih zadataka iz strateškog vojnog plana kada je u pitanju borba protiv terorizma. Sirijska vlada sada kontrolira gotovo 98% teritorija. Prije nekoliko je dana okončana i operacija oslobađanja i posljednjeg terorističkog uporišta Abu Kamala, koji se nalazi na krajnjem istoku Sirije, na sirijsko-iračkoj granici. Tom prilikom je naglašeno da je situacija na ostalim dijelovima fronte stabilna i mirna, te da je broj oružanih formacija i skupina koje poštuju prekid vatre svakim danom sve veći (ukupno 234 formacije različite jačine poštuju prekid vatre).
Prema riječima prvog zamjenika ministra obrane, generala Valerija Gerasimova, u državi se već stvaraju uvjeti za obnovu mirnog života i povratak izbjeglica. Međutim, mnogi stručnjaci su sigurni da ratni bubnjevi na ovom prostoru neće još utihnuti.
"Morate shvatiti da će Sirija dugi niz godina nastaviti biti žarište napetosti", rekao je za RIA Novosti zamjenik direktora Instituta za političke i vojne analize Aleksandar Hramčikin. Polazeći samo od ovog zaključka, jasno je koliko je prisustvo ruskih vojnih i specijalnih snaga na ovom području i dalje neophodno. Jednostavno, svojim aktivnim prisustvom Rusija će izravno moći utjecati na sukobe koji se na Bliskom istoku, nažalost, redovito javljaju. Pored toga, postojanje vojnih baza će znatno povećati mogućnosti naših oružanih snaga u inozemstvu. Međutim, jedan od osnovnih problema jest taj što su Sirija i Rusija ipak međusobno udaljene države, tj. nemaju zajedničku granicu, tako da će opskrba tamošnjih snaga uvijek o nekome ovisiti. Primjerice, mi smo do sada većinu svojih transportno-logističnih linija fokusirali na zračne rute koje prelaze preko Irana. Dakle, to se dodatno mora osigurati", istaknuo je Hramčikin.
Svakako da će se poslije završetka antiterorističke vojne operacije u Siriji smanjiti ruski vojni kontingent sastavljen od jedinica Kopnene vojske i Zračno-svemirskih snaga. Međutim, Ministarstvo obrane će nastaviti podržavati sirijsku vladu, koja se i u budućnosti može suočiti s "lokalnim točkama napetosti".
Trenutno ruska vojska u Siriji koristi dva velika vojna objekta. Zrakoplovnu bazu Hmejmim koja se nalazi u provinciji Latakija i pomorski punkt materijalno-tehničkog opremanja (baza logistike) koja se nalazi u luci u gradu Tartus, na obalama Sredozemnog mora. Krajem 2012. godine je rusko prisustvo u Tartusu bilo vrlo ograničeno. Baza je imala samo dok s manjim pristaništem, sustav za opskrbu vodom, nekoliko tehničkih prostorija u kojima je bilo osoblje koje se sastojalo od svega četvero ljudi. Međutim, već u rujnu 2013. godine Rusija je najavila proširenje njezine vojno-pomorskog nazočnosti na Mediteranu. Postalo je jasno da je bez izgradnje veće pomorske luke koja će biti osnovna točka oslonca bilo kakav veći ruski vojni angažman u ovoj regiji jednostavno osuđen na neuspjeh.
Velika rekonstrukcija pomorske luke u Tartusu započela je 2015. godine. Brojno stanje u luci je brzo uvećano na 1700 ljudi. Predsjednik Putin je 3. prosinca 2016. potpisao nalog o angažiranju dodatnih snaga, koji je proistekao iz potpisivanja sporazuma između Rusije i Sirije o proširenju logističkog punkta u luci Tartus kako bi se osiguralo frekventno prisustvo velikih ruskih ratnih brodova u bazenu Sredozemnog mora, a koji bi osiguravali sirijsku obalu i pomorske logističke konvoje koji kroz Bosporski tjesnac dolaze iz Rusije. U međuvremenu je luka u Tartusu osposobljena da prima brodove prve i druge kategorije, barže velikog kapaciteta, uključujući i atomske podmornice. Dakle, postala je u punom obujmu prava vojno-pomorska baza. Naravno, za takav objekt je potreban i pouzdan obrambeni pojas, što znači da su u rajon luke Tartus prebačene jake snage PZO, obalne jedinice koje štite vodeno prostranstvo oko baze, i najmanje jedan ojačani bataljun pomorske pješadije.
Za razliku od Tartusa, zrakoplovna baza Hmejmim je već duže vrijeme u potpunosti opremljena. Ruske ekspedicijske snage su se dobro skrasile u provinciji Latakija, a maleni lokalni aerodrom, koji je prije rata imao svega nekoliko pomoćnih objekata, se za dvije godine pretvorio u pravi pravcati mikro-grad. Na prostoru aerodroma je izgrađena infrastruktura koja osigurava komforan boravak većeg broja ljudi, u uvjetima koji često znaju biti tropski. Izgrađeni su ozbiljni kapaciteti za skladištenje streljiva i skladištenje goriva, napravljena je čitava mreža tehničkih stanica za održavanje zrakoplova, izgrađeni su restorani za prehranu osoblja, objekti za kupanje, praonice, sportski tereni za tjelesnu kulturu, postrojenja za proizvodnju kruha, mini-bolnica sa suvremenim dijagnostičkim instrumentima, klimatizirani objekti za stanovanje itd. Oko zrakoplovne baze se nalazi neprobojni prsten u čijem epicentru se nalazi divizion raketnog kompleksa protuzračne i proturaketne obrane S-400 "Trijumf", kao i suvremena sredstva za protuelektronsku borbu. Cijelu bazu osigurava izuzetno snažna kopnena skupina sastavljena od specijalnih snaga koja je ojačana oklopnim jedinicama.
"Čak i kada bi se odbacio nezaobilazni faktor geopolitike i stroga vojna načela, prisustvo ovih baza će ići samo u našu korist", rekao je rukovoditelj Centra za vojne prognoze Anatolij Cjiganjok. Ove baze će osigurati daljnji zamašnjak u suradnji između Rusije i Sirije. Na prvom mjestu, naši vojnici i časnici mogu biti od velike koristi u čišćenju Sirije od zaostalih mina i drugih ubojnih sredstava koja su posijana u milijunima komada. Samo za protudiverzijske jedinice tu ima posla za sljedećih nekoliko godina, ako ne i desetljeća. Drugo, naši instruktorski sastavi, koji će biti raspoređeni u tim bazama, mogu se upotrijebiti na planu kvalitetnog obučavanja sirijskih vojnika u uporabi modernih sredstava naoružanja i vojne tehnike ruske proizvodnje, koji će se svakako naći u sastavu sirijske vojske. Ukratko, i poslije završetka rata očekuje nas još puno, puno posla, istaknuo je Cjiganjok.
Ipak, ne treba zaboraviti faktor geopolitike. On je na prostoru Bliskog istoka, preko kojeg se križaju gotovo svi svjetski putevi, od prvorazrednog značaja. Bliski istok i dalje ostaje u zoni ključnih interesa SAD-a i njenih saveznika u okviru NATO saveza. Pojava novog igrača, a posebno Rusije na ovom vrlo važnom prostoru nikako ne odgovara planerima koji rukovode Sjevernoatlantskim vojnim savezom. Iz ove organizacije je u više navrata demonstrirana velika zabrinutost da bi Rusija na ovom prostoru mogla dodatno raširiti svoje vojno prisustvo, što je za ovu organizaciju apsolutno neprihvatljivo! Zahvaljujući povoljnom raspletu situacije oko Sirije i, po svemu sudeći uspješno okončanoj vojnoj operaciji protiv terorističke internacionale, posložile su se kockice da Moskva na ovom prostoru, poslije dužeg vremena, stekne stratešku inicijativu. I naravno da će ovakvu situaciju i iskoristiti, ukoliko bude bilo potrebe. Jer, ne zaboravimo, neprijatelji multipolarnog svijeta su spremni stvoriti i najcrnjeg vraga (misli se na Islamsku Državu) i beskrupolozni ga upotrijebiti u kontekstu svog centralnog geopolitičkog cilja. A to je da Rusija po svaku cijenu mora biti iskorijenjena s ovog prostora, da se geopolitička fronta mora što prije pomaknuti na njezine granice, a sve u cilju njezinog daljnjeg slabljenja i definitivnog uništenja.
Treba napomenuti da je u međuvremenu aerodrom Hmejmim postao iznimno snažna zrakoplovna baza, koja može primiti gotovo sve vrste borbenih i transportnih zrakoplova, uključujući i one najveće koji se nalaze u operativnoj uporabi. Njezinim daljnjim razvojem ova baza neće biti rezervirana isključivo za lovce, lovce-bombardere i taktičke jurišnike. Ona već danas može poslužiti kao osnovica i za djelovanje bombardera velikog doleta, kakav je, npr., Tu-22M3, pa čak i strategijskih bombardera koji uglavnom nose nuklearno raketno oružje Tu-95 i Tu-160. Ovo povećava strateške mogućnosti Rusije da odgovori na čitav spektar različitih prijetnji. Krstareće rakete zrak-zemlja H-101 mogu doseći bilo koji cilj u široj regiji, pokrivajući dobar dio dva kontinenta, afrički i euroazijski. Isto to vrijedi i za krstareće rakete "Kalibr" koje se nalaze u naoružanju ratnih brodova, koji će operirati u neutralnim vodama Sredozemnog mora, s jakim osloncem na veliku vojno-pomorsku bazu u Tartusu. S jedne strane, odlučnim strategijskim vodstvom i inteligentnim i pravovremenim povlačenjem geopolitičkih poteza, Rusija ima mogućnost da u potpunosti uspostavi kontrolu nad ovim prostorom, dok s druge strane, što je mnogo važnije za Rusiju i, rekao bih, njezin prvenstveni cilj, da se svojim snažnim poziciniranjem na Bliskom istoku obrani od eventualnih prijetnji koje bi mogle ugroziti njezine južne granice, tj. "meki" trbuh Ruske Federacije, koji je jedno vrijeme bio potpuno nepokriven i ozbiljno ugrožen (Kavkaz).